Marketing
Dualnosti
"All this spirit, yet religion never let me in,
All duality, yet neither side will ever win"
Od trenutka kada smo prvi puta dospjeli u šake svoga odgoja, uči nas se da trebamo biti dobri. "Pomozi starici/sljepcu/invalidu da pređe cestu, nemoj se svađati s vršnjacima a još manje s roditeljima, nemoj se drogirati i visiti u lošem društvu, bla bla bla" Jer ako ne budeš dobar, nećeš dobiti čokoladu! I naravno da sam prihvatio biti dobar za čokoladu, tko i ne bi, osobito ako je još i kinder jaje u kojemu ću dobiti i igračkicu!
Ali kad se malo kasnije skuži da ni čokolada ne može stati na put vlastitim željama, koje sada prkose zapovijedima, ne više sugestijama, onda nastupaju malo ozbiljnije prijetnje "Ne gine ti pakao ako se okreneš protiv božje riječi, u crkvu se mora! Ako se ne popraviš u školi, nema više izlazaka!"
Is it just me, ili je stvarno tako teško skužiti da djeca nisu glupa? Većina ih je samo previše poslušna pa onda od njih nastanu glupi ljudi. Al stvarno, ko je vidio bit tolko blesav da djecu zlom navodi na dobro? Kako možeš očekivati da ćeš prijetnjama i strahom dijete dovesti na ikakav "dobar put"?
I onda razočaranja i traženje odgovora na pitanja tipa "Što se dogodilo mome djetetu da je ispalo ovakvo?" u bibliji.
Ne upada se u loše društvo zbog društva i ne zatrudnjuje se sa 13 godina zbog nedgovornosti partnera, pa ni same trudnice. Između zla i dobra izabiremo na osnovu odgoja. Eva je uzela jabuku sa zabranjenog stabla, jer nije razumjela zašto ne smije, ne zasto što ju je zmija nagovorila. Da je gospon Jahve bio tol'ko dobar da joj objasni zbog čega nesmije jesti jabuku, vjerojatno bi razmislila prije nego li ju uzme. Roditelji uporno misle da su pametniji od djece, a često je upravo suprotno, osobito sa današnjom populacijom debila.
Recimo, mislim da bi mi djetinjstvo i odrastanje predstavljalo mnogo manji problem da sam umjesto mise poslušao recimo koju pripovjetku tipa:
Nekada davno stari indijanac ispriča svome
unuku jednu životnu istinu.
„U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba.
Kao borba između dva vuka.
U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju,
pohlepu, aroganciju, samosažaljenje,
laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos,
sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir,
ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost,
dobrotu, srdačnost, darežljivost,
istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…“
Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka.
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita;
-I koji vuk će na kraju pobijediti?
Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči
i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu,
odgovori:
-Pobjeđuje uvijek onaj kojeg hraniš.
Neznam, ovakvo nešto mi se čini kao puno bolja priprema za život od recimo pretvaranja vode u VINO. Ne kažem da je vino za bacit, al podsvjest je kurva, osobito dječja podsvjest :)
Pametni ljudi kažu da treba naći balans i nikada otići u krajnost ni jednoga od dualiteta.
Al ja i dalje ostajem na mračnoj strani, at least we have cookies here ^^
Post je objavljen 27.03.2011. u 18:21 sati.