www.nisam-vjernik.org
Komentar dana o popisu
stanovništva
Jedna od najžešćih izvedbi ove pregenijalne pjesme. Vjerojatno će biti maknuta s youtubea za koji dan, pa nek stoji i ovdje dok ne nestane. Predobro se uklapa u ovu temu. Slušanje i gledanje zahtjevaju angažman i u tom slučaju vraćaju višestruko.
So don't fear if you hear
A foreign sound to you ear
It's alright, Ma, I'm only sighing.
For them that must obey authority
That they do not respect in any degree
Who despite their jobs, their destinies
Speak jealously of them that are free
Cultivate their flowers to be
Nothing more than something
They invest in.
Još jedna vanserijska izvedba.
ispod svih tih zastava
što vijore svud oko nas
ne postoji mjesto
gdje mogla bi stati
visoko dignuti ruke
i pjevati našu pjesmu
protiv volje umiješan
u staru zavjeru strana
u staru zavjeru nada
ja sam jednoga dana
slučajno našao put
ispod svih tih zastava
što vijore
kapi s oboda
sada opadaju na uže i gun
ja sam slobodan
neka s moga vrata vijori
šal od svile
Ako nisi vjernik, onda se tako i izjasni na popisu stanovništva. Tako glasi poruka ove hvalevrijedne inicijative. Posjetite gornju stranicu i probajte ući malo dublje u problematiku.
Identitet je kompleksna i diskutabilna kategorija (da ne kažem zajebana). Težnja za identificiranjem proizlazi iz težnje za pripadnošću nekome ili nečemu. Ako nikome i ničemu ne pripadam, što sam, tko sam? U korijenu svakog identificiranja je želja za zajedništvom.
Identificiranje s nekim/s nečim najčešće je deklarativne prirode, shvaća se i uzima olako, po inerciji, po sili tradicije, po logici mase. Formalno deklariranje je površno, nema dubinu i nema značenje.
Kada netko kaže da je ovo ili ono, to samo po sebi ne mora značiti apsolutno ništa. U većini slučajeva i ne znači ništa. U manjem broju slučajeva, postoji dubina, postoji razumijevanje, postoji temelj i postoji nešto više u tome.
Reći ja sam ovo ili ja sam ono, samo po sebi ne rješava čovjekovu potrebu za smislom, kao ni potrebu za pripadanjem. Iz tog razloga, podaci koji se dobivaju putem popisa stanovništva ili neke druge vrste statističkog istraživanja, u dubljem smislu mogu se okačiti mačku o rep. Oni su samo formalni i samo magarcu mogu služiti kao argument za nešto. Brojke i stvarno stanje, brojke i stvarno razumijevanje, to su sasvim različiti pojmovi.
Rulja se uvijek izjašnjava po inerciji. Pripadnik rulje se izjašnjava u skladu s prevladavajućim stavom i odabirom. Iza toga stoji vrlo jednostavna psihologija. Ne želim se udaljiti od stada, ne želim ostati sam, ne želim biti drukčiji, ne želim iskakati, ne želim bosti oči.
Pitanje identiteta na svaki bitan način nadilazi puki, formalni odgovor na pitanje kako se izjašnjavam pred drugima. Lako je reći ja sam ovo ili ono. Ostaje pitanje što za mene, kada me nitko drugi ne pita, već kada pitam sam sebe, što za mene, stvarno i dubinski, znači da sam vjernik, nevjernik, katolik, ateist, budist, musliman, što god.
U procesu identificiranja presudnu ulogu ima tradicija. Ako ste se rodili u Indiji vaša tradicija će vam vjerojatno pričati priču kako ste "budist". Ako ste se rodili negdje na zapadu, postoji dobra mogućnost da će vam pričati priču o tome da ste "kršćanin". Ako ste se rodili u obitelji ateista, u glavu će vam biti gurana priča da ste "ateist". I tako se u vašim mladim godinama formira vaš "identitet" i vi idete kroz život uvjereni kako ste ovo ili ono.
Ne mogu se deklarirati nikako drugačije nego kao ljudsko biće. Ništa osim toga mi ne drži vodu. Mogu bez problema sasjeckati vašu ideju o tome da ste katolik ili o tome da ste ateist, ili agnostik (što je u zadnje vrijeme vrlo popularna vrsta samoodređenja). Svi ti pojmovi su prašina u oči. Isusa niste vidjeli, samo ste čuli o njemu, ali eto, vjerujete bez zadrške. Ne možete ni pod razno objasniti kako je nastao i kako postoji sva raznolikost Života, ali eto, gorljivo tvrdite da ste ateist. Ne znate točno o čemu se tu radi, svakako ima nešto, ali ne znate što, pa se elegantno izjašnjavate kao agnostik. Sve je to hrpa nebuloza, a istina o vašem identitetu, o onome što zaista jeste, makar vam bila i ispred nosa, i dalje vam je daleka svjetlosne godine. I dalje nemate pojma i to je jedino što je sigurno.
Jedan stari stih kaže: Postoji Nešto, nejasno ali potpuno u samome sebi, rođeno prije Neba i Zemlje. Tiho i bezgranično, uvijek Jedno i nepromjenjivo, koje prožima sve stvari. Ovo već ima nekog smisla. A smisao proizlazi upravo iz neodređenosti. Ne možete se zalijepiti za ovakvu rečenicu, možete tek naslutiti da ima nešto u njoj.
Ono što ja jesam je izvan svakog pojma i izvan svake deklaracije. Razmislite kako ćete se izjasniti na popisu stanovništva i to prvenstveno zbog sebe, ne zbog pukih statistika.
dodatak:
ova pjesma nema nikakve veze s identitetom, ali ima neke veze s proljećem, novim ciklusom buđenja, rasta, bujanja svega i svačega.
Post je objavljen 27.03.2011. u 07:37 sati.