Marketing
Tko hrče zlo ne misli
Ima jedna zgodna stranica smještena u mojim favoritima, vizualno prilično neugledna, ali jako zanimljiva, uglavnom bazirana po sistemu svaki dan - podatak jedan i to obično vezan uz neke začkoljice, neobične stvari o kojima najčešće ne razmišljamo previše. Tamo možete saznati naprimjer zašto Mona Lisa nema obrva, kako je američki astronaut Buzz Aldrin ostavio jedan primjerak Playboya na Mjesecu ili pak da prosječna kemijska olovka može ostaviti trag dug čak 50 kilometara!
Ne brinite, ništa se strašno neće dogoditi ukoliko ne zapamtite neki od tih izuzetno važnih podataka, u stvari priznajem - ovakve spoznaje baš i nemaju nekog posebnog smisla, ali budući da ja jednostavno obožavam besmislene stvari, a pogotovo besmislene situacije, usrdno se nadam da mi ne bute kaj zameeerili. Uostalo, traženje smisla u besmislu može biti prilično zabavna zanimacija.
No da se vratimo na stvar. Dakle, prije nekoliko dana, pažnju mi je privukao podatak koji kaže da čovjek ne može u isto vrijeme sanjati i hrkati!? Hm, zanimljivo baš!
Da se razumijemo, ja uopće nemam problema s hrkanjem! Ima ga doduše moja bolja polovica koja noćima pati zbog mojih iznenadnih zvižduka iz G-dura, potmulih hroptaja iz Cis mola, kao i gromoglasnih preludija za trubu, grkljan i treći krajnik. Ipak, sumnjivo mi je to, i smatram kako uopće nije pravedno da se stalno mene optužuje zbog tog navodnog hrkanja, a ja se kunem da nikada, ama baš nikada nisam sebe čuo kako hrčem! Never hrk!
Ipak, zabrinulo me kad sam pročitao da najčešće hrču debeli i oni koji konzumiraju alkohol prije sna. Astisto, mora bit da sam kriv po svim točkama optužnice!
Ipak, prilično me kopka kako su samo došli do tog podatka? Mislim, to da se ne može sanjati i hrkati istovremeno. Pretpostavljam kako su odabranim hrko-spavačima zalijepili nekakve elektrode okolo glave pa sve to žicama spojili na ekran kompjutera koji je bilježio moždane aktivnosti. Čim bi se pojavile i najmanje trunčice sna, elektrode bi zabilježile komešanje među malim sivim stanicama pa bi sve to istog trena vjerno prenosile na ekran u obliku onih malih zelenih stupića koji non-stop rastu i padaju.
Ipak, ta slika sa zelenim stupićima mi nije nešto previše zanimljiva - eh da je moći vizualizirati snove, to bi bila prava stvar! To bi bilo skroz pošteno jer mi ionako pamtimo samo pet posto svojih snova. Zar nije tužno kako brzo zaboravljamo vlastite snove, a ovako kad bi čitavu noć bili prikopčani na sanjofon, onda bi tokom dana mogli u miru pregledavati svoja snoviđenja u mpg ili wmv formatu. Mogli bi ih pokazivati drugima, razmjenjivati ili čak objavljivati na Fejsu. Samo se bojim da bi mnogi snovi dobili oznaku xxx - samo za prijatelje! Sanjanje je, po svemu sudeći - jako komplicirana stvar.
Za razliku od boravka u carstvu snova, pri hrkanju se ne bilježi nikakva aktivnost mozga. Hrkanje je profana aktivnost, bez impulsa, bez zelenih stupića, bez najmanjeg titraja. Ništa, apsolutna nula! Dakle zaključak je - tko hrče zlo ne misli! Pa sad razmislite biste li uz sebe radije imali hrkača ili potencijalnog ubojicu!
Mda, primjetili ste da su sve slike u ovome postu u crno-bijeloj tehnici i naravno - nemaju nikakve veze sa snovima, a pogotovo ne sa hrkanjem. Možda apropos onih snova u bojama. Mislim da ne bi bilo ono kao... e!
Post je objavljen 26.03.2011. u 16:25 sati.