Pregled posta

O nekim tezama zašto optužuju Crkvu...

Na nisam-vjernik.org se mogu pročitati ove stvari:

Crkva od Vlade godišnje primi preko 300 milijuna kuna (ref)
Crkva gradi Vojni ordinarijat od 35 milijuna kuna (ref)
Crkva je izgradila zgradu HBK od 16.5 milijuna eura (!!!) (ref)
Crkva za posjet Pape traži dodatnih 30 milijuna kuna (ref)
Crkva utječe na izbore i krši izbornu šutnju (ref)
Crkva dopušta da osuđeni pedofili predvode misu (ref)(ref)
Crkva otežava borbu protiv HIV-a protivljenjem kondomima (ref)
Iz Rimokatoličke Crkve ne možeš svojevoljno istupiti (ref)
Crkva zabranjuje zaređivanje žena (ref)
...

Nisam upućen u financiranje Crkve, znam neke pojedinosti, neću se provaljivati s nesigurnim podacima, ali ove tvrdnje su mi smješne:

Crkva utječe na izbore i krši izbornu šutnju (ref)
Crkva otežava borbu protiv HIV-a protivljenjem kondomima (ref)
Iz Rimokatoličke Crkve ne možeš svojevoljno istupiti (ref)
Crkva zabranjuje zaređivanje žena (ref)
...
A refernce su iz žutih novina, što odaje tko stoji iza incijative nisam-vjernik.org i zašto ih ima po tim medijima na koje se oni referenciraju. Mediji poput Jutranjeg, Nova TV, Index.hr i slični nisu ozbiljni mediji i stoga se njihovi članci trebaju uzimati s rezervom.

Brojke što se tiče novca smetaju i meni, može se to i skromnije, puno skormije, ali Bogu hvala nek se ima i nek se gradi, bit će na svima dobro, nekima bolje, nekima najbolje, no Isus nema ništa protiv gradnje crkava, palača i slično, nego protiv srca iskvarenog iz kojeg izlaze zloće. A tu svi padamo, od Pape do bake Stane iz Zagvozda.

Što se tiče, Crkve i izbora, Crkva ima pravo poduprijeti onu opciju koja se zalaže za kršćanska moralna načela. Ništa nije sporno u tome. Meni smeta kada se širi mržnja s oltara protiv neke opcije, to stvara kontraefekt. Većina svećenika u vrijeme izbora, po mojem osobnom uvjerenju, poziva vjernike da glasaju za onu opciju koja je u skladu s njihovim moralnim načelima. Što je tu sporno?

Pitam se zašto se ateist zalaže za prava žena u Crkvi, ako on ne vjeruje što Crkva uči. Bogu hvala, njezina učenja su na temelju sv. Pisma i ona ne smije odstupati od njih (nažalost, praksa pokazuje drugačije, to vidimo i kod klera i kod laika).
Pita li itko vjernice o tome? Ne, zašto bi njih pitali, kada mi znamo bolje od samih vjernika što njima treba. Aha, litl tumorov.

Svećeničko ređenje žena

KONTEKST PROBLEMA U NOVIJE VRIJEME

Rasprava o ministerijalnom svećeništvu žena dobila je osobit zamah oko 1958. g. kad je Švedska luteranska Crkva odlučila da i žene uzima u pastoralnu službu. Budući da je Švedska luteranska crkva državna, norveški parlament je morao to odobriti što je učiinio već 1938. godine. Događaj je bio senzacionalan i mnogo komentiran. Pomalo je švedska inicijativa osvajala teren kod reformiranih crkava, osobito u Francuskoj gdje su brojne nacionalne sinode donosile odluke u sličnom smislu. Činilo se da uzimanje žena u crkvene službe za protestante ne predstavlja posebne teškoće na teološkom području, jer one zabacuju sakrament reda.
Pitanje je bilo teže u anglikanskim crkvama koje hoće sačuvati apostolsko nasljedstvo. Godine 1971. i 1973. u Hong-Kongu je anglikanski biskup zaredio tri žene uz pristanak svoje sinode. A 1974. godine u Filadelfiji su episkopalijanci zaredili 11 žena, no ostali su biskupi to ređenje proglasili nevaljanim. Konačno, u lipnju 1975. g. opća sinoda Anglikanske Crkve u Kanadi u Quebecu načelno dopušta da se i žene rede za ministrijalno svećeništvo, a u srpnju na to pristaje i engleska Anglikanska Crkva. Papa je napisao dva pisma centerburyskom (Anglikanskom) nadbiskupu izlažući svoje neslaganje i zabrinutost zbog sve većih teškoća u naporima ekumenizma između katolika i pravoslavaca s anglikancima.


NEPREKIDNA PREDAJA CRKVE

Katolička Crkva smatra da nikada nije valjano ređenje za svećenika ili biskupa koje se daje ženama. Protiv drukčijeg mišljenja već su ustajali crkveni Oci (Irenej, Tertulijan, Firmilijan Cezarejski), jer da je to nedopustiva novost. Oci su imali ovaj razlog za svoj stav: Crkva mora sačuvati onakvo svećeništvo kakvo je htio Isus Krist i kakvo su apostoli sačuvali Od Srednjeg vijeka do danas pitanje se nije ozbiljnije postavljalo. Učiteljstvo se nije o tome posebno izražavalo, jer je Predaja bila jasna. U toj su predaji jedinstvene Istočne Crkve.
Kako tumačiti trajnu i opću praksu Crkve? Asistencijom Duha Svetoga ili društveno-kulturnim spletom u kojem je žena u starom svijetu i Srednjem vijeku bila smatrana nižom od muškarca?
Mnogi su Crkvu optužili da omalovažuje ženu. Ima u tom nešto istine, no otkrivamo mnoge epistolarije svetih Otaca koji pokazuju nešto posve drugo. Oci se u svom dokazivanju daleko pretežno obaziru na ono što je Crkva primila od Krista; ona je time vezana. Ne argumentiraju iz navodnog nižeg položaja žene. Inocent III. (1210. g.) spominje od starine ponavljanu misao: premda je BDM bila odličnija od svih apostola, ipak joj Gospodin nije predao ključeve kraljevstva nebeskoga. Norma je dakle u izričitoj Kristovoj zapovjedi (Duns Skot). Bonaventura dodaje i teološki razlog: zaređena osoba označuje Krista posrednika, muškarca. Sve do najnovijih vremena teolozi i kanonisti bili su uvjereni da je takva odredba Božja, ne tek crkvena. No, Bonaventura i Ivan Teutonicus podsjećaju na ustanovu đakonisa iz prvih stoljeća. Da li je to bilo sakramentalno ređenje? Dokumenat ostavlja da se pitanje đakonisa još prouči.

KRISTOV STAV PREMA ŽENI

Među dvanaestoricom nije bilo nijedne žene. Razlog nije bio u stilu vremena, koje je diskriminiralo žene, jer se Isus svojim ponašanjem dosta razlikovao od duha vremena. To se opaža i u njegovim odnosima prema ženama: javno razgovara sa Samaritankom zbog čega se apostoli čude (Iv 4, 27); ne obazire se na zakonsku nečistoću žene koja boluje od krvotoka (Mt 9, 20-22); dopušta da ga dira javna grešnica (Lk 7, 37); ne dopušta da preljubnica bude strože kažnjena od muškarca preljubnika (Iv 8, 11). Osim toga njega prate tolike žene, pa i Marija Magdalena iz koje je istjerao sedam đavola (Lk 8, 2-3). One su prvi svjedoci uskrsnuća (premda po hebrejskom pravu svjedočanstvo žene nema velike vrijednosti). One javljaju apostolima vijest o uskrsnuću (Mt 28, 7-10; Lk 24, 9-10). - Sav taj kontekst nam govori o tom da Isus nije bio podložan predrasudama vremena o ženi. Bio je slobodan od takva utjecaja. A ipak nije među apostole uzeo nijednu ženu, pa ni svojoj majci nije dao da ima neku ulogu u upravi Crkve. Isus se nije bojao šokirati ljude i nije se ustručavao unositi novosti koje ljudi nisu shvaćali. On je ustajao protiv mnogih predrasuda slobodno, bez straha da će biti osporavan. Sva Predaja poziva se na Isusov stav glede službi u Crkvi. Premda ne možemo sve izvesti iz Svetog pisma kad je riječ o sakramentima, ipak, kad nas Predaja upućuje na nj, na Isusovo držanje, onda valja u njemu gledati rješenje.

PRAKSA APOSTOLA

Apostoli su vjerno slijedili ovakav Kristov postupak. Ni BDM nisu prije Duhova ubrojili među Dvanaestoricu. Na Duhove samo oni nastupaju naviještajući Evanđelje. Oni su se u mnogočemu osjećali veoma slobodnima da uvedu novosti i reforme s obzirom na dotadašnju židovsku praksu. Donijeli su neke revolucionarne odluke: oslobodili su novokrštenike od vršenja židovskog zakona. Ipak se nisu usudili i žene uvesti u crkvene službe. U grčkom svijetu žene su, naprotiv, nerijetko vršile svećeničke službe, no ni u toj sredini apostoli se nisu usudili prilagoditi u ovoj stvari. NZ spominje neke žene koje su surađivale s Pavlom (Rim 16, 3-12; Fil 4, 3), nabrajaju se njihova imena u pozdravima na kraju poslanica (Rim 16, 1 sl.). Iz toga je jasno da su običaji Prve Crkve drukčiji od židovskih običaja, a ipak žene nisu bile uvođene u crkvene službe. No, istina je da novozavjetni tekstovi ne daju uvijek, pa ni u tako važnim stvarima kao što su sakramenti, dovoljno onog svjetla koje bi smo poželjeli. Kad ne bismo dopustili vrijednost napisane predaje, katkad bismo teško našli u Svetom pismu posve izričite indikacije Kristove volje. No, uz činjenicu Kristova stava i uz praksu apostola (Evanđelje, Djela apostolska, Poslanice) Crkva se nije smatrala ovlaštenom da pripusti žene svećeničkom ređenju.

ISUSOVA I APOSTOLSKA PRAKSA KAO TRAJNA NORMA

Može li Crkva danas drukčije postupati? Neki odgovaraju potvrdno. Tvrde da su Isus i apostoli bili ovisni o načinu mišljenja svoga vremena. No, još nitko nije dokazao da postoji takva ovisnost. Evanđelja pokazuju Isusa neovisna od duha vremena. Drugi razlog u prilog svećeništva žena: Sveti Pavao je mnogo toga za žene propisao što je danas prevladano. Deklaracija odgovara: Tu se uglavnom radi o manje važnim stvarima (pokrivanje glave: 1 Kor 11, 2-16), što više nije važno. «Kad pak Pavao određuje da žena šuti u Crkvi i ne dopušta da govori (1 Kor 14, 34-35; usp. 1 Tim 2, 12), ta je zabrana druge naravi i njezino značenje egzegete ovako preciziraju: apostol ženama ne niječe prava koja inače priznaje, da naime u Crkvi prorokuju (usp. 1 Kor 11, 5), nego im samo zabranjuje da u kršćanskoj zajednici vrše javnu službu naučavanja. Ta se zabrana, prema Pavlu, povezuje s Božjom nakanom pri stvaranju (usp. 1 Kor 11, 7; Post 2, 18-24), i ne može se lako pripisati običajima i kulturi. Osim toga valja znati da je Pavao u novozavjetnim spisima zastupao veoma snažno osnovnu jednakost muškarca i žene kao djece Božje (usp. Gal 3, 28: «Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško i žensko! Svi ste vi jedan u Isusu Kristu!»). Stoga nema razloga da Pavla optužimo da je imao neprijateljske predrasude prema ženama, jer je, naprotiv, sigurno da im je ukazao povjerenje i pozvao ih da s njim surađuju.» (Deklaracija).
Daljnji argumenat za svećeništvo žena: Crkva je mijenjala disciplinu sakramenata, Krist joj je dao tu vlast. Odgovor: Ta je vlast Crkve ograničena, ona ne može mijenjati bit sakramenta. Sakramenti ostaju vezani s Kristom kao ustanoviteljem. Na Crkvu spada samo da prosudi što spada na bit, da bi onda znala što se eventualno može mijenjati. Neke stvari nije nikad mijenjala jer nije smjela dirati Kristovu ustanovu, morala je ostati vjerna njemu. (www.palotinci.hr)

Isto tako, Crkva naučava da je kontracepcija grijeh, SVE VRSTE kontracepcije su grijeh. Statistike su pokazale da se broj oboljelji od AIDS u afričkim zemljama koje koriste kondome kao prvo rješenje u borbi protiv HIV povećao. HIV je manji od pora kondoma, a HPV virus se prenosi također, tako dvostruka šteta. U zemljama gdje se promovira katolički nauk o spolnosti, broj oboljeli od AIDS se smanjio, tj. bez predbračnih odnosa i suzdržavanje. Ali NEEEEEEEEEE! STRAŠNA CRKVA otežava!

Nakon posjeta Njegove Svetosti Pape Benedikta XVI. Kamerunu, određeni mediji pronijeli su glas o navodnom nemiru stvorenom izjavama Svetog Oca u uporabi kondoma i HIV/AIDS-u. Ti mediji nastavljaju ocjenjivati Papin stav o uporabi kondoma kao neodgovoran, te nas navode na zaključak da su njegove izjave na tu temu imale negativan učinak te su negativno utjecale na njegov posjet Kamerunu.

Svjesni posljedica koje takvo dezinformiranje može uzrokovati, Nacionalna biskupska konferencija Kameruna putem svoga predsjednika, nadbiskupa Simon-Victora Tonyé Bakota izjavljuje sljedeće:
„Dok je Papa bio u zrakoplovu koji ga je vozio put Kameruna, novinarima je omogućio intervju. Taj intervju je bio ograničen na šest pitanja od kojih je peto bilo sporno koje je postavio novinar France 2, Philippe Visseyrias:
„Svetosti, među mnogim zlima koja pogađaju Afriku, napose je širenje AIDS-a. Stav Katoličke crkve o načinu borbe protiv te bolesti često se smatra nerealnim i neučinkovitim. Hoćete li se osvrnuti na tu temu tijekom Vašega putovanja?“Ovo je cjeloviti odgovor Svetog Oca:
“Rekao bih upravo suprotno. Najučinkovitijom stvarnošću, najprisutnijom na bojišnici protiv AIDS-a, smatram Katoličku crkvu sa svojim pokretima, sa svojim različitim organizacijama. Pri tom mislim na Zajednicu Sv. Egidija koja toliko čini, vidljivog i nevidljivog, u borbi protiv AIDS-a, pa na Kamilijance, na sve časne sestre koje su na raspolaganju bolesnima. Rekao bih da se problem AIDS-a ne može riješiti samo promidžbenim porukama. Ako nema duše, ako se Afrikancima ne pomogne, ova nesreća se ne može riješiti dijeljenjem kondoma: naprotiv, postoji rizik povećanja problema. Rješenje se može pronaći samo u dvostrukom predanju: prvo, humanizacija spolnosti tj. duhovna i ljudska obnova koja sa sobom donosi novi način vladanja jednih prema drugima; i drugo, istinsko prijateljstvo, nadasve prema onima koji pate te, volja - uz žrtvu i samoodricanje – biti uz patnju. To su čimbenici koji pomažu i vode ka vidljivom napretku. Radi toga, rekao bih da ovo naše dvostruko nastojanje unutarnjom obnovom čovjeka, za pružanjem duhovne i ljudske snage za ispravan odnos s poštovanjem prema vlastitom tijelu i tijelu drugoga, i ova sposobnost za trpljenje s onima koji trpe, za biti uz njih u situacijama kušnji. Čini mi se da je to ispravan odgovor i Crkva tako čini i tako daje vrlo velik i važan doprinos. Zahvaljujemo svima koji tako čine.“ Biskupi Kameruna su začuđeni onim što su novinari zapamtili od ove cjelovite Papine izjave, usredotočeni samo na protivljenje kondomima te prikrivajući cjelokupno djelovanje Crkve u borbi protiv AIDS-a i u brizi za bolesne. Oni su preneraženi, prije svega, pokušajima medija da prikažu ljude koji vjeruju da postoji nelagoda u mišljenju Kamerunaca na posjet Svetog Oca, kao posljedicu njegovih izjava.Kamerunski episkopat posebno naglašava da su Kamerunci primili Papu Benedikta XVI. s radošću i oduševljenjem, čime su potvrdili svoju legendarnu gostoljubivost. No, ovime ne poriču stvarnost AIDS-a niti njezin razarajući učinak na obitelji u Kamerunu.
Sveti Otac je stavio čovjeka u središte svoje pozornosti i podsjetio nas na učenje Krista i Crkve. Predanost Katoličke Crkve osobama koje žive s virusom AIDS-a, podrška zaraženim i pogođenim osobama, prioriteti su Katoličke Crkve. Također, podrška osobama i obiteljima na način kako Crkva poučava o samopoštovanju pojedinca u dostojanstvu osobe kao djeteta Božjeg. Ovo dostojanstvo obvezuje na drukčiji pogled na drugoga i na svijet. Umjesto traženja vlastitog interesa, Crkva predlaže čovjeku vječne vrijednosti. Katolička crkva je svudgje svakodnevno posvećena borbi protiv AIDS-a. Iz tog razloga je i stvorila strukture prilagođene za primanje, kontrolu i liječenje osoba zaraženih HIV-om. Ova pomoć je ujedno i moralna, psihološka, hranidbena, medicinska i duhovna. U tome leži prva poruka Svetog Oca o AIDS-u.
Zajedno s ovom višestranom i konstantnom skrbi, Crkva kao moralna snaga ima imperativnu dužnost podsjećati kršćane da je svako neuredno prakticiranje seksa izvan braka opasno i potiče širenje AIDS-a. Zbog toga ona propovijeda uzdržavanje za ljude koji nisu u braku te vjernost unutar bračnog para. To je njezina dužnost. Ona ju ne može odbiti. U ovome leži druga poruka Svetog Oca.
Stoga, biskupi Kameruna žale i što su zapadni mediji potpuno zaboravili druge bitne činjenice afričke poruke Svetog Oca o siromaštvu, pomirenju, pravdi i miru. To je vrlo ozbiljno, poznavajući broj umrlih od drugih bolesti u Africi, a o kojima se ne iznosi istina u javnosti, poznavajući broj mrtvih iz bratoubilačkih borbi u Africi uslijed nepravdi i siromašva.
Zajedno s Papom i biskupi Kameruna podsjećaju sve kršćane i sve Kamerunce: 1) da spolni odnosi imaju kao prvotni cilj prokreaciju koju želi sami Bog na početku stvaranja. Brak između muškarca i žene je idealan okvir koji Bog želi za takvu prokreaciju;
2) da Katolička Crkva ne odbacuje bolesnike od AIDS-a i ni na koji način ne podupire širenje bolesti što određeni mediji žele uvjeriti. Ona jest i uvijek će biti aktivna u višestrukoj borbi protiv te bolesti.Biskupi Kameruna

Izvornik: zenit.orgPrevela: Ivana Pražen, dr.med. (www.hkld.hr)

Treba živjeti katolički nauk u spolnosti, pa usporediti ga sa sekularnom spolnosti vidjeti što je bolje. Tako se ostvaruje kritičko mišljenje, a ne naklapati o onome što nisi iskusio.

Iz katoličke Crkve istupaš jednostavno, grijehom. Krštenje je neizbrisivo, ostaje biljeg na duši i tijelu, no ono se može zakopati. Nitko te ne prisiljava biti katolikom, kršćaninom, i bez obzira što te roditelji "infiltrirali u to" ti na kraju ipak sam izabereš. I sami tim izborom sebi presuđuješ.

Razumljivo mi je da se ateist koncentrira na materijalne stvari, egzistenciju i što lagodniji život na ovome svijetu, što god to značilo, ali da se petlja u crkveni nauk, to je apsurdno, jer ne vjeruje u ono što Crkva naučava, stoga ga to ne bi trebalo ni dirati.

Post je objavljen 26.03.2011. u 12:43 sati.