Sjećam se kada sam te vidjela zadnji put. Padao je snijeg, a ja sam išla kući. Čistio si prilaz svoje kuće i gledao prema meni. Žurila sam se, nisam oklijevala.
Sjećam se kada sam te vidjela zadnji put. Bila si u busu, tražila si mjesto. Vidjela si me, nisam se obazirala. Slušala sam glazbu.
Sjećam se kada sam te vidjela zadnji put. Još uvijek se sjećam tvoga smijeha, tvoje duge kose. Bila sam u tvojoj kući. Opraštale smo se, ali nisam se obazirala. Zagrlila si me, a ja tome nisam pridodavala pažnju.
Sjećam se kada sam te vidjela zadnji put. Nisi nas htio napustiti. Osjećala sam da nešto nije u redu, ali nisam se osvrtala. Tjedan dana kasnije si umro. Sam.
Sjećam se kada sam te Vi bili živi i dio moga života.
Treba učiniti svaki trenutak posebnim, pokazati voljenim osobama da nam je stalo.
Ne mora sve biti savršeno, ali lijepo je znati da si voljen.
I nikada se ne smijemo rastajati u ljutnji s voljenima, što ja često činim, jer nikada neznamo koji nam je rastanak posljednji.
Post je objavljen 26.03.2011. u 10:13 sati.