TEŽE (NE)MOŽE S DRŽAVNOM SOCIJALNOM POMOĆI UTEMELJENOJ NA 500 KUNA U HRVATSKOJ ŽIVI 103.635 GRAĐANA, A BROJKE RASTU IZ DANA U DAN
U krajnjoj bijedi živi 36.538 djece
Na socijalnu pomoć lani je »dospijevalo« prosječno 600 građana mjesečno, a u siječnju ove godine skoro duplo više – čak 1.158 novih bez ikakvih prihoda. Poboljšanja se očekuju od primjene novog Zakona o socijalnoj skrbi, čiji je nacrt nedavno objavljen
Mirjana GRCE
Djeca su posebno osjetljiva kategorijaS oko 500 kuna državne socijalne pomoći u Hrvatskoj je u siječnju preživljavalo 103.635 osoba – 23.445 samaca i 23.052 obitelji ili 2,34 posto građana različitih životnih dobi, različitih razina obrazovanja, različitog zdravstvenog stanja, ali i mnogi, mnogi radnosposobni ljudi. Broj građana čiji standard diktira državna socijalna pomoć – još uvijek zacementirana na osnovici od 500 kuna – lani se povećao za 7.316 tako da je prosincu 2010. s tom stalnom pomoći preživljavalo 102.477 građana. To govori da je krajnju bijedu 2010. mjesečno prosječno upadalo 600 građana, a da je u siječnju ove godine na državnu pomoć »dospjelo« skoro duplo više njih – čak 1.158 novih krajnje egzistencijalno ugroženih ljudi.
Ta statistika Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi evidentira da od državne pomoći živi 36.538 djece, kao i i 43.429 građana koji su radnosposobni, ali nezaposleni. Samo u prošloj godini i tijekom siječnja ove godine broj radnosposobnih građana koji su zbog krajnje bijede »dospjeli« na socijalnu pomoć porastao je za čak 4.161. U određenom dijelu radi se o ljudima koji su izgubili posao, potom prvo primali naknadu sa Zavoda za zapošljavanje, a kada se to pravo iscrpilo prisiljeni su bili tražiti pomoć centara za socijalnu skrb.
Teško i zaposlenima
Ista državna statistika govori da o socijalnoj pomoći u ovom trenutku ovisi i 509 zaposlenih osoba koje valjda ne primaju plaću ili ju primaju u iznosu manjem od 500 kuna mjesečno te im do 500 kuna nadoknađuje država. Pomoć prima i 1.436 umirovljenika, 870 poljoprivrednika, a princip je isti za sve – onome koji ima neki prihod, izuzev dječjeg doplatka koji je na socijalnu pomoć neutjecajan – država daje, odnosno dodaje uglavnom do razine 500 kuna. Samo neke kategorije građana, posebno osjetljive poput djece samohranih roditelja, potpuno radno nesposobnih osoba ili trudnica primaju pomoć uvećanu za neveliki postotak. Trudnice npr. za 30 posto, što znači mjesečno 650 kuna. Istovremeno ima i skupina građana koje imaju pravo na iznos manji od osnovice – npr. dijete mlađe od sedam godina prima 80 posto ili 400 kuna mjesečno, a njegov nezaposleni i radnosposobni roditelj također samo 400 kuna.
– Još uvijek je gotovo svakodnevno evidentan porast zahtjeva za stalnu pomoć. Zna se da je ta pomoć nije dovoljna i da ako jedan član obitelji ostane bez posla, a drugi radi, da nema mogućnosti stalne državne pomoći. Očekujemo da će taj porast stati sa sezonskim, pogotovo trajnijim zapošljavanjem, komentira Karlo Balenović, ravnatelj riječkog Centra za socijalnu skrb.
Danas u Hrvatskoj kilogram kruha i litra mlijeka stoje oko 14 kuna, što u mjesec dana iznosi 420 kuna – tek malo manje od državne stalne pomoći jednoj osobi. Svjesni da se od socijalne pomoći ne može preživjeti socijalni radnici često posežu za vatrogasnom mjerom isplate jednokratnih pomoći, čiji je maksimalni iznos 2.500 kuna. Već u siječnju ove godine na razini Hrvatske isplaćeno je 6.305 takvih pomoći, a tijekom prošle godine ukupno 86.203. Zbog svega toga prekopavanje kontejnera je u Hrvatskoj postalo svakodnevna slika, kao što je nastavljeno povećavanje broja ljudi koji se hrane u pučkim kuhinjama. U Rijeci primjerice dvije pučke kuhinje jednim dnevnim obrokom hrane oko 1.000 građana, što z
Četveročlanoj obitelji 3.000 kuna
O tome koliko kvalitetan život mogu imati ljudi koji žive s državnom socijalnom pomoći dovoljno govori da primjerice četveročlana obitelj mjesečno prima do 2.000 kuna stalne pomoći te s dječjim doplatkom preživljava s manje od 3.000 kuna. Naravno, da će ti ljudi prekapati kontejnere, raditi na crno tko uspije neki takav posao naći, u pučkim kuhinjama primati bar jedan obrok dnevno. Naša socijalna država osiguravajući četveročlanoj obitelji takvu mjesečnu socijalnu potporu, znade da potrošačka košarica tu sumu znatno premašuje, jer ona je prema izračunima sindikata, za četveročlanu obitelj u veljači iznosila 6.672 kune, od čega je 40 posto odlazilo je na hranu. Ne treba ovdje zaboraviti da su lokalne zajednice u životu ovih građana, pa i nekih drugih lošega imovinskog statusa prisutne određenim socijalnim olakšicama i servisima, kao što je pomoć u školovanju djece, besplatni prijevoz ili subvencioniranje nekih režijskih troškova. No, pitanje je koliko je to učinkovito u smanjivanju bijede.
Najteže u Šibensko-kninskoj županiji
Statistika Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi kaže da je u siječnju stalnu državnu pomoć trebalo najviše građana Šibensko-kninske županije, njih čak 7,65 posto. Po brojnosti krajnje egzistencijalno ugroženih građana, s udjelom više od četiri posto u populaciji, slijede Međimurska županija, Karlovačka, Osječko-baranjska, Virovitičko-podravska i Sisačko-moslavačka. Najbolje je stanje u Istri, zatim Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Primorsko-goranskoj te Zagrebačkoj u kojima broj građana koji preživljavaju s državnom pomoći ne prelazi jedan posto populacije. Konkretno, za Primorsko-goransku županiju taj je postotak u siječnju iznosio 0,9 posto što znači da od 305.505 stanovnika ove županije njih 2.741 ovisi o socijalnoj pomoći države.
Strategija razvoja sustava socijalne skrbi
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi objavilo je na svojoj internetskoj stranici niz socijalnih dokumenta koji će voditi u reformu postojeće socijalne skrbi. Među ostalim, uz nacrt novog Zakona o socijalnoj skrbi, objavljena je i Strategija razvoja sustava socijalne skrbi u razdoblju od 2011. - 2016. kojoj je cilj »pridonijeti osiguranju minimalnog životnog standarda najugroženijeg dijela stanovništva, olakšavanju pristupa socijalnim pravima, te primjerenom zadovoljavanju potreba socijalno osjetljivih skupina«. U dokumentu se apostrofira kako je borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti jedan od osnovnih ciljeva socijalne politike te da i sustav socijalne skrbi promiče promjene i poduzima mjere radi suzbijanja siromaštva, socijalne ugroženosti i socijalne isključenosti. Ta opsežna studija definira i prioritete razvoja sustava socijalne skrbi, među ostalim: povećavanje djelotvornosti sustava socijalnih pomoći; daljnju decentralizaciju sustava; povećavanje dostupnosti i kvalitete socijalnih usluga uz regionalnu ravnomjernost; zaustavljanje institucionalizacije i provođenje deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba; informatizaciju sustava socijalne skrbi; unapređivanje udomiteljske skrbi i suradnje s civilnim društvom; jačanje preventivne obiteljsko-pravne zaštite; osnaživanje uloge lokalne zajednice u procesima planiranja usluga na lokalnoj razini...
Relativna linija siromaštva
Je li Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi s obzirom na stalno rastući broj građana koji trebaju državnu stalnu pomoć učinilo projekcije o mogućem broju socijalno ugroženih građana ove godine te za te potrebe osiguralo sredstva? Hoće li doći do korigiranja »socijalne« osnovice od 500 kuna? Na ta pitanja upućena Upravi za socijalnu skrb Ministarstva dobili smo odgovor da se sredstva osiguravaju u Državnom proračunu za sve koji pravo na njih ostvaruju te da za sada nije u planu izmjena iznosa osnovice od koje se određuju socijalna davanja. »Međutim pri izradi teksta novog Zakona o socijalnoj skrbi predviđeno je da se navedena pomoć izračunava u odnosu na relativnu liniju siromaštva za samačko kućanstvo (koju objavljuje Državni zavod za statistiku) jer bi na taj način, sukladno izračunu relativne linije siromaštva, rasla i novčana pomoć. Nadalje, uvođenjem nove ekvivalentne ljestvice naročito u odnosu na samce i jedno-roditeljske obitelji osigurala bi se pravednija raspodjela i bolja ciljanost ove naknade«, objašnjava Uprava za socijalnu skrb. Na tom tragu u Državnom zavodu za statistiku pitali smo što je relativna linija siromaštva, kako ju se izračunava i kakva je u današnjoj Hrvatskoj. »Koncept relativne linije siromaštva primjenjuje se prema metodologiji Eurostata pri čemu se izračun pokazatelja siromaštva temelji na podacima o dohotku kućanstva i svih njegovih članova. Relativna linija siromaštva se u metodologiji i publikacijama definira kao 'prag rizika od siromaštva', a izražen je u novčanim jedinicama. Prema relativnom konceptu siromaštva svaka osoba čiji je ukupni dohodak ispod izračunatog praga rizika od siromaštva smatra se relativno siromašnom u odnosu na osobu čiji je ukupni dohodak veći od tog praga. Odnosno, osoba čiji je dohodak ispod izračunatog praga je u nepovoljnijem položaju tj. u većem riziku od siromaštva. Sukladno navedenom konceptu, relativni rizik od siromaštva definira se u odnosu na distribuciju dohotka unutar jedne zemlje. Nacionalni prag rizika od siromaštva izračunava se za populaciju kao cjelinu, a izražava se u terminima ekvivalentnog dohotka uzimajući u obzir veličinu i sastav kućanstva. U RH u 2009. prag rizika od siromaštva za samačko kućanstvo iznosi 26.703 kuna«, objašnjava Odsjek za odnose s javnošću Državnog zavoda za statistiku.
nači da je tijekom prošle godine broj onih koji nemaju gdje i nemaju od čega skuhati ručak porastao za oko 200 osoba. I nije riječ samo o samcima – u pučkoj kuhinji hrane se čitave obitelji.
Ovrhe i deložacije
Naravno, sve su to samo segmenti priče o evidentiranim socijalno ugroženim građanima, samo neke kockice našeg socijalnog mozaika, jer s druge strane su oni neevidentirani građani, oni čiji prihodi mjesečno po članu obitelji neznatno prelaze državnu crtu od 500 kuna. Zbog te granice državna im je pomoć nedostupna, iako bi mnogima trebala i za mnoge elementarne životne potrebe. U valjda ne dalekoj budućnosti vidjet ćemo hoće li za njih, ali i za one sada »evidentirane« u državnim socijalnim statistikama nešto bolje donijeti novi Zakon o socijalnoj skrbi, čiji je nacrt pun novih ideja nedavno objavljen.
Iz recentnijih primjera riječkog Centra za socijalnu skrb može se zaključivati da se socijalni radnici dnevno susreću s ljudima koji nemaju za platiti struju i druge režije, koji su u zbog toga u rastućim dugovima, štoviše i s onima koji pomoć traže jer im je struja već isključena. I često se radi i o ljudima koji nisu evidentirani kao socijalno ugroženi.
– Uviđamo probleme mnogih obitelji koje ne mogu plaćati režije, ni struju, ni vodu, ni pričuvu... Riječ je o ljudima koji su ostali bez posla i kojima su se primanja drastično smanjila. Prvo su podmirivali troškove hrane, a za režije im ništa ne bi ostalo te ih nisu mogli redovito plaćati. Ostali su dužni i na dug su im pripisivane velike kamate – onda su počele ovrhe i isključivanje struje, nekima su najavljivane i deložacije. Ljudi nam se sve više obraćaju s tim problemima, jer sa svojim primanjima, niskim mirovinama, jednom plaćom na cijelu obitelj – nakon što je jedan od supružnika ostao bez posla – ne mogu više podmirivati režije. Uz materijalne, posljedice su i druge. Obitelji pucaju, djeca upadaju u nevolje, u porastu je nasilje u obitelji, nesloge i problemi u braku, vršnjačko nasilje ... Sve to ide nekako zajedno, može uzrokovati jedno drugo. Svjesni smo toga da takve situacije razaraju osnovu društva, obitelj, analizira Balenović.
Preuzeto iz Novog Lista
http://www.novilist.hr/
Post je objavljen 25.03.2011. u 08:15 sati.