mislila sam da su ove starije generacije muškaraca
(iako ne volim generalizirati i znam da ni ne treba)
malo 'normalnije'.
i ne radi se o bilo kojem muškarcu.
radi se konkretno o mom suprugu.
i nemojte misliti da sad ja tu nešto jadikujem
oko nečega što ne mogu promijeniti
ili da sam silno nesretna u braku.
ne, samo govorim o vlastitim greškama u koracima
koje sam tijekom upoznavanja svog supruga napravila
a čije posljedice sada osjećam.
i tome da sam očekivala
da se muškarac u određenim starosnim fazama života ipak prestane mijenjati
ali ili se nikada nije niti promijenio a samo je privremeno imao neku čudnovato privlačnu masku,
ili se stvarno toliko promijenio da sad osjetim vidljve promjene.
naravno,
za sve postoji lijek pa tako iza ovo,
no trebalo mi je vremena da pogledam iz nekog drugog kuta na sve to.
uglavnom,
koliko ne podnosim mlađe muškarce zbog njihovih faza
samodokazivanja, samodopadnosti, hvalisanja i glumljenja frajerčina pred svojom 'ekipom'
a u glavi su neodrasli,
mislila sam
i do sada se osjećala zadovoljnije uz starije muškarce
koje je odavno prošla ta faza,
smirene, stabilne, svjesne samih sebe
i neopterećene glupostima.
ali.
uvijek postoji ali.
kada prođe faza šarmiranja,
pletenja paukove mreže oko 'žrtve'
i kad ste se dovoljno 'upleli'
(na ovaj ili onaj način, ljubavlju ili nečim drugim zapetljani u mreži)
kad jednoga dana taj jedan stariji muškarac shvati da ste njegovi,
počne se ponašati ne baš onako kako se ponašao do tad.
iz onog gentlemana,
koji je točno znao kako vas 'pridobiti'
počinju izlaziti i pojavljivati se na svjetlu dana
utvare ne baš zanimljivih karakteristika.
tvrdoglavi, uporni, ljubomorni muškarci koji tjeraju po svom
a vas, puno mlađu od njih,
počinju doživljavati kao nekoga čije mišljenje i nije tako bitno
jer zna se da drukčije razmišljate baš zbog razlike u godinama,
dakle, ne poklapaju vam se razmišljanja.
ali,
godi im i dalje vaša pojavnost,
mladost i ljepota,
brzina djelovanja
i jednostavnost rukovanja svim mogućim gadgetima suvremenog svijeta.
'bože, kako ti to jednostavno i brzo radiš, kao da si se s tim rodila'
i koliko vam ispočetka gode ovakvi komentari,
ni ne razmišljate kako ćete sutra već
baš zbog svoje brzine i raznoraznih poslovnih sposobnosti
biti zatrpani silnim zadacima vaše druge polovice para
jer 'tako ti to dobro ide, samo klikneš i sve je gotovo'.
i stvarno,
više vas se niti ne doživljava da vi kao radite nešto ozbiljno i teško
jer ste pokazali iz ljubavi prema dragom vam 'muškarcu u godinama'
da vi to možete i želite napraviti za njega,
a on danas smatra da je to za vas 'mačji kašalj'
i 'sitnica' koja ne oduzima previše vremena iz vašeg ionako mladog dana
neopterećenog ničim drugim nego da budete lijepi
jer za njega ste uvijek lijepi i on je navikao takvima vas vidjeti
pa ni ne razmišlja da vam i za to treba vremena
a da za sebe pored svih svojih obaveza i poslova, a sad i njegovih,
jednostavno ne stignete ni naspavati se kako treba.
super :)
baš ste si lijepo i u kratkom vremenu organizirali život
i to baš sebi u korist :)
i umjesto da uz takvoga muškarca imate više vremena za sebe
sada ga gotovo niti nemate
a uz sve to postajete iscrpljeni, razdražljivi, na rubu snage,
željni sna i odmora,
željni običnog godišnjeg odmora
a ne radnog odmora
jer i prije vam je nedostajalo vremena za sebe,
i prije vam je godišnji bio prekratak
a sada ga gotovo niti nemate.
čestitamo,
postali ste sretna dobitnica 'kratkog fitilja' koji samo što ne napravi 'ka-bum'
i onda da biste sve to izdržali
a da se pri tome ne budite u grču s bolovima u vratu i ramenima,
da opušteno zaspite i probudite se s osmjehom na licu
a kako biste izdržale slijedeći dan,
pronađete si ovisno o sklonostima svoju dozu 'prozaca'.
dakle, ne radi se o lijeku.
radi se o 'ventilu za pražnjenje' ili 'punjaču baterija', kako želite.
i tada ste sami sa sobom u glavi,
nema vanjskih 'šumova i smetnji na signalu'
i taj 'prozac' čini vas sretnom, opuštenom, smirenom,
pomogne vam da zaspite kao beba
i sanjate čarobne snove.
nekome je to trčanje, nekome fotografija,
nekome ples, aerobik,
kava s prijateljicama, shopping,
stajanje pod tušem satima,
crtanje,
šivanje,
vezenje goblena,
rekreacije raznih vrsta.
to može biti bilo što što vas čini sretnim.
a i ne mora.
može bit samo jedan običan 'prozac'
u točno definiranoj dozi i pakiranju
koji vama i to samo vama pomaže.
ali moćan.
jako.
i ja sam također uspjela pronaći
svoju dnevnu dozu i slatko pakiranje.
i kad mi je dan grozan,
kad jedva čekam da završi i da odem doma,
kad sam napokon u glavi sama,
bez šumova i buke,
tada uzimam svoj čudesni 'prozac'
i sanjam najljepše snove.
a kad se veselim kraju dana i dolasku noći, snu,
netko meni drag vidjevši u kutu usana sakriven početak osmijeha
samo ispusti tiho:
'ma briga tebe, ti imaš svoj 'prozac' ;)
i potpuno je u pravu :)
samo ne želim postati jednog dana imuna :)
Post je objavljen 22.03.2011. u 21:02 sati.