Marketing
Nebo...
(posudjeno)
Jutros sam se probudila s pogledom u nebo. Mjesec onako velik ustupio je mjesto suncu. Sunce moje malo. Nema tragova aviona, nema zvukova uzbune, majstori kod susjede miruju, na telefonu nema anketara, pred vratima nema sirotinje, izaslanika iz crkve, na skalama unutar kuće muk...
Tišina. Zakon...
„Pivac s KL-a“ splitskog radija pušta sivog sokola i njegovu poruku: -Nećemo dozvoliti crvenu Hrvatsku!
Pravilno, hoćemo belo-plavu; čednu & nevinu, svu u modricama.
Razvaljenu, osiromašenu Pepeljugu s izgubljenom cipelicom. Hrvatice & Hrvati šetaju si se neparnim danima. Parnim danima se pare. Hrvatska je zemlja kontrasta. Bogatih & siromašnih. Zemlja koju imaju ONI & zemlja koja ima NAS.
Nisam uspjela postati kontrolor ni popisivač za Popis 2011. Sa mnom i bez mene Hrvatska će imati u biračkim spiskovima 4,5 milijuna birača i još 4,5 milijuna iz dijaspore. Popisivala ja ili ne, ostat će sve po starom...
Na natječaj za upravni odbor Hajduka nisam se prijavila. Sad kada vidim 33. imena kandidata i njihov izvod iz CV-a, žalim. Igrala sam balun s dečkima u Maksimiru, rukomet u Sarajevu, u Splitu picigin, imam diplomu faksa iz onoga vremena. U srcu mi je plava boja, na čelu crvena, u rukama, bili čist papir. Prava osoba za Bile. Ali to nije moje društvo. Nema krafni, nema mesa za burek, nema šećera iz Caritasa za sirnicu...Korizma...
Umjesto granata & raketa s „ neba“, pade mi na pamet jedan tekst bivšeg prijatelja iz školskih klupa dr. Nenada Kecmanovića, danas velikog Srbina. Sve, sve, ali mu ne mogu negirati istinu koju je napisao u NIN-u 27.03. 92. uoči rata na našim prostorima.
Nenade, bio si u pravu kada si pisao ove riči pod naslovom:
„ Bosanske deobe-kad se dim raziđe!“:
„ Kad se uskoro pod patronatom svetske zajednice postignu raznorazni konzensusi na nacionalnom, republičkom, YU i europskom planu, da se raziđu oblaci na našim velikim i malim ratištima, iskristalisat će se pravi pobednici. Bit će to nova bogataška klasa koja je u pozadini spektakularnog nacionalnog političkog džumbusa izvela prvobitnu akumulaciju kapitala. ONA ne zna za nacionalne emocije, za herojske tradicije, za plemenske svetinje, za istorijske granice, za nacionalne lidere, nego samo za materijalni interes i profit.
Bićemo dakle u fazi primitivnog kapitalističkog društva, a sve ono što smo proživeli, biće ona jako visoka cena ulaska u građansko društvo, koje toliko prizivamo.
ONI koji nisu postali deo bogataške klase u koju će se najpre ubaciti šverceri i ratni profiteri, posle nacionalne izdaje, osetiće manje razočarenje od momaka sa ratišta.
O razočarenju onih koji će svoje obilaziti na lokalnim grobljima ili će im pridržavati štake, sada na žalost, izgleda je patetično i govoriti!“
Nenade, ove tvoje riječi su mi pale na pamet dok rakete i granate padaju po glavama nedužnih građana Libije...
Nebo, Bog te hebo...
Vrijeme, vreme, vrime je punog mjeseca. Punog nježnika...
Post je objavljen 23.03.2011. u 07:23 sati.