Tvornice proizvodnje mesa konzumiraju ogromne količine energije, zagađuju izvore vode, izbacuju velike količine ugljičnog dioksida (CO2) te zahtijevaju neprestano povećanje uzgoja kukuruza, soje i ostalih žitarica; ovisnosti koja je dovela do velikog uništavanja prašuma kako bi se stvorilo mjesta za njihovu sadnju. Prema raznim istraživanjima, uzgajati životinje na žitaricama zahtijeva više vode nego samo uzgajanje žitarica. Omjer uložene energije i dobivene količine proteina tijekom konzumiranja mesa je 4:1. Proizvodnja mesne prehrane općenito je manje učinkovitija od uzgoja voća i povrća radi izravnog ljudskog konzumiranja. 2006. godine Organizacija za prehranu i poljoprivredu objavljuje izvještaj za Ujedinjene narode, "Duga sjena stočarstva", u kojoj navodi kako je uzgoj životinja za ljudsku prehranu odgovorno za 18 posto sveukupnog ispuštanja CO2 u svijetu, što je više i od prometa.
Agencija za zaštitu okoliša zaključuje da 3/4 svih onečišćenja pitke vode američkih rijeka i potoka proizlazi od poljoporivrede, većinom koja se usmjerava na uzgoj mesa.
Potrebno je 200 litara vode da bi dobili 1 kilogram pšenice. Da bi dobili 1 kilogram mesa, potrebno je 20.000 litara vode. A to je tek prosjek – primjerice za kilogram teletine potrebno je 42.500 litara vode. Mnogi kažu da je sa svinjetinom stvar još i gora.
Krv koja istječe iz životinja nakon što ih zakolju, odlazi direktno u naše rijeke i tako ih zagađuje. Sav otpad i izmet od milijardi životinja slijeva se u more i rijeke, što stvara prekomjernu pojavu raznih algi.
Washington, Oregon i Kalifornija troše 17 milijardi kilovat-sati struje za uzgoj stoke (sjetite se da se voda može koristiti za proizvodnju struje) što je dovoljno energije za osvijetljenje svake kuće u cijeloj državi, mjesec i pol dana.
Post je objavljen 22.03.2011. u 09:26 sati.