Evo sam u Zagrebu. U hotelskoj sobi kojoj na vratima piše NON SMOKING. U mesinganoj izvedbi. To je logičan nastavak po svemu iznimno uspješnog ponedjeljka. Kad se isključio uredski telefon. Onda i ADSL priključak. Pa je vrisnuo moj stick za bežični mobilni internet. A rok za slanje nekoliko različitih dokumenata nekim važnim ljudima se opasno približavao. A društvo u Optima Telekomu me uvjeravalo kako ovaj put neće proći 10 dana dok pošalju nekoga (tako je bilo prošli put kad smo imali nekih situacija s ADSL-om, na kraju sam ih sama riješila). Onda su me nazvali dva sata kasnije i predložili mi kako bih mogla pokušati sama otkloniti kvar. Dok oni nekoga ne pošalju. U međuvremenu će stornirati moju prijavu kvara dok im ne javim je li njihv prijedlog rješenja bio uspješan. A u TELE2 smo skoro bezbolno riješili problem. Samo što mi je na prepaid sticku ostalo zarobljeno 100 kn koje ne znam kada ću dobiti. Oni mi barem nisu ponudili da sama pokušam zalemiti nešto na SIM kartici dok oni ne pošalju nekoga. Onda se mozak (moj) odlučio probuditi. Nova Nokia je stigla sa flat internetom!!! Ajmoooo! Kablić i da vidiš! Samo što prethodno treba skinuti 100 MB smrdljive aplikacije koja će dozvoliti Nokiji da suflira modem. Inače ništa od te ljubavi. Pa skineš aplikaciju TELE2 stickom (cijena: čitavo bogatstvo, ali flat internet na poslu je neprocjenjiv) koja ti se u cijelosti skine iz 3. pokušaja. Nakon čega instaliraš istu i misliš da je tu kraj. Ali jok. Nope. Nada. No can do. Jedino što te od cijele aplikacije zanima (sufliranje modema) se ne može izvesti bez stanovitog HOTFIX-a. Ako ste ikad skidali nekakv hotfix sa MS službenih stranica znate kako to izgleda. Toliko vas puta upozore kako je riječ o nečem neprovjerenom, potencijalno opasnom za vaš ljubljeni strojček ako profulate točan hotfix, u tolikoj mjeri naglašavajući potreban oprez da sam se osjećala kao da krijumčarim 15 tražitelja azila preko hrvatskog teritorija u Sloveniju. Ili kao da sam angažirala par prijatelja/ica iz Retfale da mi dođu pomoći krečiti/žbukati/nešto na Sjenjak. A nemaju registriran obrt i nismo potpisali ugovor o prijateljstvu i solidarnosti. Ono, baš jedna napeta situacija s tim hotfixom. Ja sam ubola pravi, instalirala, pokrpala, spojila Nokiju s prijenosnikom i odahnula. U Metkoviću se u to vrijeme ručak iznosi na stol. Mi smo slali hebene mailove. Od kojih nijedan neće riješiti problem pregrijavanja reaktora u Japanu ili gladi u Africi. Otišla sam iz ureda u 5. Nitko iz Optime se nije pojavio. Sutra nikog nema u uredu. Sigurno će sutra biti jedini dan kada bi oni mogli doći. Tako da ćemo do daljnjeg biti nez telefona i neta. Ne zovite i ne tražite nas. I ne pišite nam poruke koje bi trebal izazvati osjećaj krivnje zbog nebloganja. Vraćamo se u dobra stara vremena kada su ljudi pisali pisma i odlazili u poštanske urede. kupovali poštanske markice, birali papire i omotnice u skladu s tim koliko im je netko važan/blizak/drag... Možete nam pisati na nekom finom papiru, lijepim rukopisima.
I tako, nakon 5 sati u autobusu, kvarova i nedovoljno spavanja zadnjih dana sjedim na krevetu hotelske sobe kojoj na vratima piše NON SMOKING. Ako ništa drugo, stan je temeljito očišćen u zadnja dva dana. Tako temeljito da me još uvijek bole prsti na rukama. I glazba iz filma Submarine koju je radio Alex Turner iz The Last Shadow Puppetsa (aha i Arktičkih Majmuna, gospođice Hannah) je prekokrasna i dobro paše uz brisanje prašine sa knjiga dok sjedite na podu okruženi bedemom literature. I imam nove boje zidova. Od kojih su dva skoro bijela i bodu me u oči. Silovito. Previše svjetla. Zato moram sjediti pod kutem i praviti se kao da nisu tu. Dok se postupno ne naviknem. Ili ih prebojam. Ili sakrijem fotografijama, zastorima, policama s knjigama. idem spavati i ne misliti na cigarete. Kojih sam danas stigla izdimiti samo 8! Ponedjeljak. Da...
Post je objavljen 21.03.2011. u 22:55 sati.