_______________________________________________________________________
Konačno nova radna mjesta
- Gospodo novinari, hehe- obratila se predsjednica vlade nazočnima i u svojoj maniri odrecitirala poznate bajke pod zajedničkim naslovom JA.
- Bitka za svako radno mjesto naši su prioriteti kako stranački tako i državni i na putu smo, da da na putu smo, hehe! Upravo radi toga danas sam tu da vam priopćim dvije lijepe vijesti, jedna je dobra a druga je radosna, hehe.
Dobra je vijest da smo, eto, našli model za otvaranje novih radnih mjesta, i ako su neki govorili…ali pustimo sad to, da da, hehe (zadovoljni osmjeh razlio se licem) a radosna vijest je da je otvoreno šest radnih mjesta zahvaljujući prvenstveno inovativnosti gradonačelnika primorskog gradića Skradeša.
Njegovu nadasve odličnu inicijativu odmah je prihvatio njegov kolega, gradonačelnik susjednog Drpiša, hehe i tako već sada imamo šest osoba manje na zavodu. Dakle nije više onih 340 tisuća i nešto sitno, to je prošlost, hehe.
Možda vam se ovo čini kao beznačajna brojka ali gospodo, šest po šest je šezdesetšest a to puno znači, hehe.
I što reći gospodo, ovakve ljude, inovativne i hrabre stalno valja isticati kao primjer. Zato gospodo, gospodina gradonačelnika ovdje javno pohvaljujem i dodjeljujem nagradu za inovativnost kako je to zakonom regulirano, hehehe. (ne zaboravi onih 50% meni.) I to nije sve gospodo, ovako vrijednog znalca i predanog stranačkog čovjeka imenujem za ministra i potpredsjednika vlade. Čestitam, hehehe! (rukovanje uz obostrani široki osmjeh)
Ova inovativnost prvenstveno se odnosi na turizam a znamo da je to naša privredna uzdanica pa stoga sve čestitke novim uposlenicima i sretno, hehehe!
Kako vidite gospodo, i ako neki govore da srljamo u provaliju, mi smo ipak učinili korak naprijed hehe. I ako će za sada u takvom uredu biti uposleno samo nekoliko djelatnika. S vremenom i ta će se brojka povećavati na radost i zadovoljstvo sviju nas, hehehe.
I to ću reći…(ts, to je on govorio) želim istaći a to stalno ponavljam, da nije važno koja je politička opcija na vlasti u gradu i kojoj opciji gradonačelnik pripada, hehe, ali naravno moram se pohvaliti da su to ipak naši stranački ljudi, neumorni, pametni i hrabri, hehe.
Eto, ako ima pitanja stojim vam na raspolaganju, hehehe.
- Evo ja bih….; zar nije proračun i ovako….
- Evo na?! Kako nema pitanja zahvaljujem na pažnji, 'đenja, hehehe!
A kako su stvorena nova radna mjesta?
Udobno zavaljen u fotelju gradonačelnik se vrtio lijevo- desno sa malim prstom u nosu ploveći u mislima po dalekim pašnjacima među poskocima i ovcama u skladu sa svojom diplomom.
Kad je iskopao rudno blago spustio je ruku u međunožje, pospremio grumenčić i usput promiješao obitelj. Zatim je viknuo tajnicu koja se pojavila isprsivši se i tako pokazujući da je spremna za akciju.
- Mala, 'vako, pozvat ćeš moga kolegu Markana…
- Jel' to…
- Je je u Drpiš, dakle pozvati gradonačelnika e, i unda ćeš mene spojiti s njizin. E, unda ćeš pozvati nuvinare za jednu uru vrimena jer taman njemu toliko triba da doigra do mene. Neka poprate naš susret jerbo ćemo upriličiti jedan vrlo važan sastanak. Jes'li sve upantila?
- Naravno šefe, idem.
Kako i priliči tako važnim sastancima, škljocali su fotići, zujale kamere, novinari škrabali bilješke u svojim notesima a oni, dva gradonačelnika, u maniri ljudi na visokim pozicijama od svjetskog značaja kojima uvijek manjka vremena zahvalivši povukoše se u ured.
Nakon uobičajenih kurtoaznih pitanja i odgovora, stigla je kavica i piće pa kad se vrata zatvoriše za tajnicom krene tematski razgovor.
- Stipane što se dešava da nisu…
- Markane sve je pod kontrolon ne brini nema straha. Nega da ne dangubimo ja bi udma u glavu ako se slažeš jer vrime je nuvac.
- Prijo Stipane uho mi je ki veliko gumno, samo nastavi.
- Kako znaš i sam vrime je krize, jel' tako?
- Tako je, e, ma nismo mi tomu da ne rečen krivi.
- Mladi nemaju posla, radna mista se ne otvaraju, nezadovoljstvo kod ljudi raste, pa reko' ja da probamo mi nešto učiniti, okrenit to naopose kako Bog zapovida. S tobom, pametnim čovikom i od povirenja, nadam se to i ostvariti.
- E fala ti prijane ka čoviku, ti uvik znaš ubacit pravu rič na pravom mistu pa tako i koga ćeš pozvati za svitovati se, skidan ti kapu. A Stipane, reci pravo i 'ko bi što učinija da nije nas iz stranke, a 'ko 'ajde… zna se niko i ništa.
- A šta'š govorit, ako naša stranka što ne učini mogli bi staviti državi ključ u bravu.
- I ja rekoh, što imamo iti divanit o tome. A što si smislio prijane?
- Evo vako, metnimo reć, da otvorimo koje radno misto koja su našim gradovima što živimo od turizma potrebita ka žednome vino.
- Evala ti, turisti i turistice su naša nada.
Evo da ne obigrajen. Moramo otvoriti, ček' da pročitam nije to tako jednostavno... „Ured visokog savitnika za praćenje i unapređenje turizma u svim turističkin zajednicama grada na europskoj i svickoj razini, kao i provedba istih u nautičkom turizmu.“
- Aaa, ovo ti je za još jedanput kapu doli, svaka čast. A koliko bi judi tribalo za sve te funkcije, za obavljati sve to?
- Za početak troje, glavni, njegov zaminik i mala, tajnica.
- Samo? Bogami, a oće li oni sami stić sve odradit?
- Pomalo Markane, pomalo, lako je kašnje dodati još njizi.
- A reci mi prijane, koja bi škola tute tribala?
- Evo vako. Kao prvo ja mislim da tu mora doći mladi čovik koji govori najmanje čet'ri strana jezika, (dubokomisleno kontempliranje)… da je pohađao visoku školu i da ima najmanje dvije godine iskustva u KBD-eu.
- Oho…ti jarčinog tovara… neće lako biti naći takove.
- Misliš? Neb ja reka.
- Četri strana jezika…visoka škola…KBD…teško.
- Ček' malo, gledaj to sa praktične strane, onako narodski. Evo recmo, jel' danas skoro svi mladi govoru četri jezika.
- Četri jezika?! Prijo Stipane, nemoj zaboravit na kojoj si ma, bogami teško. Jedvo da će se naći i s jednin.
- Čekaj, čekaj. Gledaj 'vako, znaju li 'rvatski-znaju, bosanski-znaju, srpski-znaju, crnogorski-znaju, poteke i slovenski-znaju…kuiš.
- Jebatee… prijane pa ti si jevgenije…
- I tebe pulac, rekne se genije!
- Hehe, ma nisam to, e to…ti si genije čovče, a visoka škola…aha znam, znam, hehe. Nego…c, ono…
- Koje?
- Ma ono drugo…kako ono reče.
- KBD, to si tija pitati jel' tako- Markan je kimnuo glavom- e to ti je ono…to je kvaka razumiš, svi će se pitati a što je to i neće se usuditi niti predati molbu, razumiš.
- Ali bogami ni ja ne znan što je to.
- Sitit ćeš se ti sitit, nega idemo dalje.
- Majke mi ako to nije kao pisano za...
- Pssst!- stavio je Stipan prst na usta. - i da znaš sve mora biti transparentno, po zakonu i bez sukoba interesa.
- Nu mene….trčim pred rudo, trčim.
- Markane polako, da ne bi bilo sumnje i priče kako zapošljavamo tobože svoje, mi ćemo kako je zakon propisa pa se ne boj.
- A kako će putovati do posla i nazad?
- Prijane moramo i na majku državu misliti, da i ona zaradi koju paru, uposlit ćemo šofere za te urede i kupti po jedno auto pa će tvoj mlatimudan dolaziti radit kod mene a moj kod tebe, eto ga na.
- Pametno, svako radno misto dobro dođe a i od kupnje auta država direktno ima koristi…odma 23% paf u državnu blagajnu.
Ma svaka čast, na sve si mislija…Znaš šta… Ovako, ja ću tebe prijane predložiti našoj premijerki za nagradu jer ti si je stvarno zaslužija, čuj u današnje vrime otvarati radna mista nije mala stvar. Zaslužio si je svaka čast, evo ruke.
- Baš ti fala prijane, to sam ti tija predložiti jer će mi to dobro doći. Ovaj znaš kako je, namjeravam malo pogurati karijeru a ovo smatraj gotovim i ti odma raspiši natječaj i stavi ga u novine petkom i to…recimo u „Glasu Slavonije“ ili neke druge samo što dalje od nas i ako ove kvalifikacije niko nema pa se ne bojim da će se iko drugi javit.
Eto tako je zaključen dogovor i sklopljen jedan veliki i dobar posao koji se kasnije proširio po gradovima i mjestima kao troskot i drastično smanjio broj nezaposlenih. Na kraju razgovora ova dva prijatelja a prije nego će uvatit kvaku Markan reče.
- Ma, ja se ne sjetih što ono treba da znači…ono KBD?
- Hehe, to je diploma onih naših mrkana moj Markane, „Kradu Bogu Dane“, eto ti.
- Nikad se ja toga ne bi sitija, cc, nega Stipane… a što će naši sinovi raditi u tim uredima?
- Markane prijane stari…šta će radit? Kad bi mi to znali nebi ni tražili savitnike, a jel' 'vako!
Post je objavljen 21.03.2011. u 00:06 sati.