Evo me, jos jedan u nizu kraj...
sebe gledam, mirnija nego ikad prije
uspjela sam ovaj put, pobjeci od svojih demona
uvjek mislimo da smo najpametniji, da smo vrh onoga sto mozemo biti
da smo u pravu
previse toga se desilo, pala sam i prsnula u sitne komadice
i neko me je sastavio i zaljepio, ali neki djelovi su na pogresnom mjestu
a neki fale
ne vide ljudi moje pukotine
nekima su smjesne sve moje drame
ako sam preosjetljiva, nisam slaba
ako sam emotivna, nisam iracionalna
kod mene su samo misli i osjecanja u razlicitim sinama
i ja pokusavam da nadjem ravnotezu izmedju onoga sto zelim
i onoga sto bih trebala
nekad se razocaram u ljude i sebe
i ovaj svjet sto ne zna vise sta hoce
novo auto ili put u Tajland,
kad imas dovoljno da prezvis, zar nije vrjeme da se prestane razmisljati o sebi
i poceti razmisljati o drugima
steta sto sam ekstremna u mislima a ne u djelima
puno toga sam u mislima
Post je objavljen 20.03.2011. u 21:51 sati.