prilično miran tjedan...
kava na suncu, dok sjedim samo u trenirci i upijam zrake...komentiranje žena koje prolaze sa cimerom...
radni dani malo manje naporni nego inače...jer se više jednostavno ne dam isprovocirati...što je malac gori to sam ja smirenija...zaista imam super samokontrolu...
šetnja do jezera, sjedenje uz odraze i labudove...ili je to bio prošli tjedan? čaroban dan...
susret, kave, fotke, ne mogu vjerovati da mi više nije toliko strašno to da se mene fotka...neopisivo puno guštanja u svakoj sitnici...
susret sa...nekime iz prošlosti...tko još uvijek zna gdje sam i kako sam i zove me malena...drago mi je jer sam mislila da se ne javlja jer se ljuti...sad vidim da nije tako i da brine jer sam mršavija, pa je zvao prijateljicu da mi kaže da jedem više...
salsa i društvance na tečaju sa kojim se počinjem družiti i zezati...
šetnja po našim brdima sa prijateljicom...prekrasne panorame, a ja nemam fotić da to ufotkam...bit će još lutanja...
ti, koji se ipak javljaš svako toliko...
predivna narukvica od murano stakla koju sam dobila od kumčeta...
bratov zagrljaj...falio mi je...
pas koji me jedva pustio u dvorište od sreće...
šetnja sa mamom...
nekako sam pomirena, sretna, drugačija...prije svega smirena...i puna nade...neke neodređene, pa opet nade...nje odavno nije bilo...
možda je to proljeće...
možda nedefinirani i naši susreti...koji su savršeno nedefinirano predivni...
a možda to što sam napokon riješila neke obaveze koje su me mučile...pa sam sada slobodna...
i promijenila ponešto, pokrenula se polako...bitno je da se krećem...svojim tempom, koji će postati sigurniji i brži s vremenom...
kako bilo...drago mi je...
p.s. vraćam se ponovo i ponovo...na ovu pjesmu i Cohena kao najbolju uspavanku...posebice na našim laganim večernjim vožnjama unedogled...
pa...hajdemo...unedogled...
Post je objavljen 19.03.2011. u 21:42 sati.