Don Ivan Grubišić, SOCIOLOG I SVEĆENIK UPOZORAVA DA ŽIVIMO U IDIOTIZIRANOM DRUŠTVU
GLASAČI HDZ-a hrvatski su talibani
Svojevremeno se Crkva opredijelila za Franju Tuđmana i HDZ. I sada nakon svega što se kroz HDZ dogodilo, Crkva je i sada, kako to iščitavam po izjavama Bozanića i Kaptola, za HDZ, što je problem
Mirjana GRCE, snimio Roni BRMALJ
Po svom dosljednom društvenom angažmanu odavno poznat sociolog i svećenik dr. don Ivan Grubišić koncem proteklog tjedna u oštrom otvorenom pismu javnosti piše da se u našoj zemlji »posljednjih 20 godina nije događala politika nego politikanstvo ili idiotizam – bavljenje ili vođenje države iz osobnih interesa ili stranačke pripadnosti, tako da je Hrvatska u potpunosti idiotizirana zemlja i država«. Igrajući se riječima grčkog jezika, poručuje da je krajnje vrijeme da »idioti« odu s društvene scene, da se rehabilitira politika kao časna građanska dužnost i da dođu novi ljudi.
Na tragu svojih starih zalaganja za korjenite promjene, za Treći put, kao i Alijanse »Glas za čovjeka – spasimo Hrvatsku«, dr. Grubišić je jednim prethodnim pismom javnosti ponudio platformu široke građanske inicijative te građane pozvao u Savez udruga, inicijativa i pokreta za građansku i etičku Hrvatsku.
– Alternativu imamo i spremni smo s njom ići do kraja. Jasno, ako na izborima dobijemo Vaše povjerenje, Vaš glas preko neovisnih lista. Stoga, pozivamo pojedince i sve organizirane građanske snage da zajednički, umjesto na ulicama, na izborima učinimo zaokret za bolju, demokratsku, pravnu i socijalnu državu. Želimo da Savez podrže sindikati, crkveni dužnosnici, udruge i inicijative građanskog društva, kao i akademska populacija, poziva, među ostalim, u tom proglasu.
– Radi se o potrebi promjene paradigme. Ovakva paradigma vođenja Hrvatske kakvu imamo dva desetljeća pokazala se katastrofom za hrvatski narod. Dali su nam pravo na lijepu našu i na simbole, a sve drugo su zarobili u svoju nadležnost. Ovdje se nije dogodila demokracija, ni politika, ni pravna država. To su nacionalne sramote: to da su od demokracije napravili partitokraciju i idiotizaciju Hrvatske, da od pravne države nismo ostvarili ništa, od socijalne da ne govorimo što je ostalo.
Stanje – kritično
S Vama će se složiti mnogi građani, no kako rehabilitirati politiku kao rad za opće dobro i gdje naći nove ljude? Štoviše, kako ih – u najrazličitijim i ne uvijek etičnim interesima premreženoj Hrvatskoj – dovesti do političkog angažmana?
– Očito je da se s ovim ljudima koji su sada na političkoj sceni ne može rehabilitirati politika. Zbog toga bi oni trebali otići, a osim toga oni koji su Hrvatsku doveli u ovakvo stanje, ne mogu je iz njega izvući. Mora, dakle, doći do promjena, ali ne takvih da na vlast dođe druga stranka koja ne prihvaća korjenite promjene. Tako će samo doći do zamjene fotelja, a sve će drugo ostati isto. Paradigma na kojoj se Hrvatska izgrađivala zadnjih 20 godina je potpuno potrošena na svim područjima – pravnom, ekonomskom, socijalnom, posebno na moralnom. Smatram da je Hrvatskoj potrebna nova paradigma, biblijski rečeno: »novo vino u nove mjehove«. Inače, stari će mjehovi puknuti. Stanje je više nego kritično. Ova vlast, što je najgore, ne zna dokle je narod dovela. A za narod je bolje da ne zna dokle smo sve došli da bi mogli donekle ostati mentalno pri sebi, da nastavimo živjeti.
Na svoj način to izražavaju prosvjedi u našim gradovima?
– To izražavaju prosvjedi, ali i anketiranje koje kaže da 83 posto građana nije zadovoljno sa stanjem u zemlji, da je rejting HDZ-a pao na šest posto biračkog tijela koje bi izišlo na izbore i glasovalo za HDZ. Ali nije pitanje promjene političke stranke na vlasti, što SDP samo čeka ne nudeći ništa, već je pitanje potrebnih korjenitih promjena. O točkama za koje se Savez za građansku i etičku Hrvatsku zalaže pisao sam predsjednicima parlamentarnih stranaka, saborskim zastupnicima i nitko nije odgovorio. Oni ništa ne žele mijenjati. Čak ni Lesar, kojeg cijelim, kad sam mu rekao da preuzme vođenje ove inicijative i inkorporira ju u svoje laburiste, rekao je da sam ide na izbore, da mu nitko ne treba. Ne prihvaća korjenite promjene, nego ostati i dalje na visokim plaćama i povlasticama. S druge strane, mi ovom inicijativom tražimo da saborski zastupnici obnašaju čast zastupnika s motiva časti, a da dobivaju plaću ondje gdje rade, te da im se plaćaju samo dnevnice i putni troškovi za Sabor, dakle da ne budu profesionalni političari. Tko je nezaposlen, a dođe u Sabor neka prima dvije prosječne plaće, što znači oko 10 tisuća kuna. Također, tražimo da nitko ne može više od dva puta biti kandidiran za Sabor. Ako je ograničeno za predsjednika, zašto ne bi bilo ograničeno i za saborske zastupnike? Ovako imamo Šeksa, Bebića, Kosoricu, Linića koji su po 5-6 puta bili saborski zastupnici, a ujedno su u raznim odborima. Preuzeli su ekonomsku infrastrukturu i ponašaju se kao šeici, a gdje vladaju šeici tu nema demokracije.
Politička alternativa
Kakav je odaziv na Vašu građansku inicijativu za Savez udruga, inicijativa i pokreta za građansku i etičku Hrvatsku?
– Političke stranke sve više gube rejting bez obzira o kojoj se radilo i ljudi apstiniraju, neće da izlaze n
NE »BAVIM« SE POLITIKOM VIŠE NEGO KARDINAL
Gdje i kako angažiranog u tome što predlažete vidite sebe?
– U načelima Saveza sam naglasio da nudim platformu za uređenje Hrvatske i za izlazak iz krize. Autor sam projekta platforme Saveza za građansku i etičku Hrvatsku i nudim da se ljudi organiziraju na temelju tih točaka i da pokušaju na izborima izboriti stvarnu mogućnost promjena. Nastojat ću pomoći u organizacijskom dijelu Saveza i biti prisutan u realizaciji točaka platforme, a za sebe ništa ne tražim. Smatram da je bavljenje politikom u pravom smislu riječi bavljenje općim problemima društva, općim dobrom, još više ako se za opće dobro može raditi besplatno. Prema tome, ne ulazim u politiku u smislu našeg politikanstva i stranačkog nadmetanja, nego nudim građansku inicijativu na temelju Ustava. Dakle, ne »bavim« se ja više politikom nego što se bavi kardinal, samo se ja bavim na drukčiji način.
CRKVA NIJE STALA UZ NAROD, MOGLA BI DOŽIVJETI SUDBINU HDZ-a
Često ističete da je dio odgovornosti za stanje u našoj zemlji i na Crkvi?
– Mislim da je krivnja i na Crkvi koja je trebala biti moralna institucija, a koja se, po mom mišljenju, u najmanju ruku nije snašla u promjenama. Tražila je rješavanje svojih institucionalnih problema, a to znači novčani interes i jasno da su prosvjednici osjetili potrebu ići i pred katedralu i vikati: »popovi - lopovi« ili »ovdje ne stanuje Bog«. Crkva nije stala uz narod, a ona mora biti uz narod. Namjerno sam napisao da ova inicijativa podršku očekuje i od Crkve, ali znajući da za to nema nikakve šanse. Jer Crkva se opredijelila i ona ostaje uz HDZ. Još sam prije 10 godina rekao da će Crkva doživjeti sudbinu HDZ-a – kad se HDZ raspadne neće joj ostati ništa. I sada vidimo da je vjeronauk u školama promašen, a djeca ne idu u crkvu, da smo izgubili s njima vezu, da ih poslije krizme u crkvi velikom većinom nema. Sakramentalizam koji se gura u Crkvi, kao i potvrde za primanje sakramenata – to je papirnato kršćanstvo. Od toga nema ništa, jer kršćanstvo je sustav vrijednosti koji se prihvaća ili ne prihvaća, koji se živi ili ne živi. Po tom ćete znati da ste moji, kaže Isus, ako ljudi vide vaša dobra djela. Crkva je trebala biti neutralna, ne ići na proračun, živjeti s narodom, više surađivati s udrugama civilnog društva. Ovako na duži rok Crkva osiromašuje, postaje neprepoznatljiva, ljudi okreću leđa. A to nije dobro, jer Crkva ima poslanje koje je potrebno – posebno za dublji smisao života i za etička načela.
Jedna od točaka Vašeg proglasa najavljuje revidirati dotiranje vjerskih zajednica iz proračuna. Kako vidite buduću zgradu HBK-a s pročeljem obloženim oniksom?
– To je isto jedna od nacionalnih sramota i tu Crkva radi u korist vlastite štete. Crkvi koja bi trebala prednjačiti u skromnosti i poniznosti ne priliči – dok drugi kopaju po kantama za smeće da se prehrane – graditi velebna zdanja. To je socijalno neosjetljivo i to je izdaja kršćanstva. Treba graditi živu Crkvu, to znači odnose među ljudima, promovirati etička načela, brigu za siromašne, ugrožene, a ne tako trošiti. No tu je i nuncijatura, isto izgrađena od vrhunskih materijala, kao i zgrada vojnog ordinarijata, ali i druge zgrade koje niču. Jesam za to da se Crkvi pomogne jer ona ne može kao institucija živjeti od zraka, ali neka ju uzdržavaju vjernici. Neka građani odlučuju kome će dati dio poreza, kako je to u Njemačkoj ili Italiji – da li Crvenom križu, Caritasu ili nekom drugom. Nisam za to da se Crkvu vrati u sakristiju, ali ona je izišla iz Crkve, no ne u narod nego na ulicu.
a izbore. Zato sam smatrao da treba ponuditi alternativu. Nisam očekivao tako značajan odaziv i to me je obavezalo nastaviti. Računao sam da je velika stvar ako se javi 50 ljudi, a mi sada imamo oko 1.200 prijavnica za članstvo u Savezu, i to iz svih krajeva Hrvatske. To su i dopisi u kojima ljudi iznose svoja razmišljanja zašto žele pristupiti savezu. Tu elektroničku poštu i odgovore povjerio sam jednom inženjeru informatike i tih 1.200 adresa rasporedit ćemo po izbornim jedinicama, organizirati podružnice, odnosno krugove Saveza te formirati nezavisne liste. Već ovaj tjedan ćemo u Splitu imati osnivanje kruga Saveza i to će biti prvo javno predstavljanje Saveza. Proglas smo stavili i na facebook i već u pet dana je facebook pretrpan. Odaziv je dakle iznad očekivanja. Čak se javljaju i ljudi koji su članovi nekih stanaka s riječima da to više ne žele biti i da ovu inicijativu prihvaćaju. Smatram da je pogođeno vrijeme za objavu ovog Saveza s obzirom na proteste i prosvjednike, i na stanje općeg nezadovoljstva u hrvatskom društvu. Ljudi tu vide tračak nade za bolje sutra.
Ukoliko na izborima liste nezavisnih kandidata Saveza za građansku i etičku Hrvatsku dobiju povjerenje građana, Savez obećaje dosta toga. Primjerice, smanjenje broja saborskih zastupnika uz nova pravila obnašanja te dužnosti, obnašanje vlasti na lokalnim razinama, gdje, također, predlažete volonterski rad?
– Izabrali smo demokratsku proceduru, to znači da do promjena može doći samo u Saboru i dizanjem ruku. Isto tako, tražimo da dođe do novog izbornog zakona, do transparentnog popisa birača i branitelja i novog odnosa prema Hrvatima u BiH. Također, ne prihvaćamo pozitivnu diskriminaciju nacionalnih manjina, tako da imaju duplo pravo glasa. Vidimo kako to završava – prihvaćaju većinu u Saboru, dobivaju za to privilegije, novac – to je trgovina. Hrvate u BiH ne treba zanemariti, ali oni nisu izborno tijelo za Hrvatsku. Oni tamo nisu dijaspora, nego konstitutivan narod – imaju svoju državu i neka tamo rješavaju svoje probleme. S trećim mjesecom ušli smo u izbornu godinu, dakle, današnja Vlada nije izvršila odluku Ustavnog suda da napravi popis birača. Ukoliko vlast u tom smislu ništa ne učini i po staroj špranci bude vođena predizborna promidžba i održani izbori, mi ćemo pozvati na bojkot izbora. Ti izbori tako nemaju smisla. Jednom sam pročitao da si je jedan gospodin dao truda da konzultira izborne liste po izbornim jedinicama. I, recimo, u Zadarskoj izbornoj jedinici, koja je prostorno dosta velika, bilo je 20 posto više birača nego ukupnog stanovništva. I jasno da se tu dobilo 10 saborskih zastupnika. To je protiv zdrave pameti, protiv demokracije i zapravo su svi dosadašnji izbori bili nelegitimni i nelegalni.
Nezreli birači
I GONG se zalaže za promjene izbornog zakonodavstva.
– I oni su to upozorili, ali to je samo upozoravanje. To treba artikulirati i takve izbore bojkotirati, jer samo osiguravaju da oligarhija na vlasti ostane i da se ništa ne promijeni.
U pozivu građanima pišete da su kod nas »i koalicija na vlasti i oporba ideološki sijamski blizanac«, s čime će se većina složiti. No, malo tko ima vjere da će se stvari doista, a pogotovo u nekom kraćem vremenu, promijeniti?
– Jedan od problema je taj što nemamo kulturu građanskog ponašanja i nemamo politički zreo birački korpus. To je mentalni sklop, jer mi nikad i nismo živjeli u demokraciji, jer je umjesto demokracije došlo do idiotizacije ili partitokracije Hrvatske, i zapravo se nikad nije dogodila zamjena ljudi. Svojevremeno je Crkva dala znak i opredijelila se za Tuđmana i za HDZ. I sada nakon svega što se kroz HDZ dogodilo i kad mu je rejting na šest posto, bez obzira koliko je postotak točan, Crkva je i sada – kako to iščitavam po izjavama Bozanića i Kaptola – za HDZ. To je problem, a narod – taj postotak koji vjeruje u HDZ – to su naši talibani, nažalost i školovani ljudi koji to podržavaju. Čuo sam da je jedan propovjednik u Splitu na Pepelnicu ljudima rekao kako se u korizmi mogu i uređivati i činiti sve da se ne zanemare, a jedino što im preporuča je ne idu na prosvjede. To je stvarno previše, a s druge strane imam informacije da će svećenici i biskupi stati iza HDZ-a, jer je HDZ stavio Crkvu na proračun gdje se daju pusti milijuni.
U Hrvatskoj je skoro 340 tisuća nezaposlenih, oko 80 tisuća ljudi koji rade, a ne primaju plaću, oko 40 tisuća radnosposobnih, a nezaposlenih koji žive od socijalne pomoći s 500 kuna mjesečno. Kao sociolog, kako vidite prosvjede diljem zemlje?
– Sada je došlo do eskalacije, polako se budimo iz nekog dugogodišnjeg sna. U načelu jesam za prosvjede. Osnovno što prosvjednici traže je pad vlade i izbore, ali tu ne vidim ništa dobra. Oni nemaju tim koji bi osmislio prosvjede, vidio prioritete za što se treba zalagati. Jer, što će nam izbori, ako nemamo popisa birača? Bit će ponovo krađa, bit će po narodnoj »Sjaši Murta da uzjaši Kurta« i neće se dogoditi promjene. A Hrvatska više ne može izdržati jer nema industriju, skoro je izjednačen broj zaposlenih i penzionera... Čuo sam na TV-u od domaćih ekonomista da Litva ili Latvija ima 150 državnih dužnosnika, a mi na proračunu imamo 250 tisuća zaposlenih u državnim službama, uglavnom nekompetentnih, podobnih i po sistemu nepotizma uhljebljenih. Ako narod prihvati korjenite promjene – to će biti rez.
Nekontrolirana potrošnja
Odavno je Vaša ideja da je Hrvatsku potrebno decentralizirati, podijeliti na mali broj regija i općina. Koje dobro bismo time ostvarili?
– Administraciju treba drastično smanjiti. Recimo, tu masu županija, a sve nose privilegije – župani, dožupani, svatko sa svojom sekretaricom, autom, odajama. Velik bi se novac dobio kad bi se broj županija smanjilo na četiri ili pet regija. Drugo, ničemu ne vodi, osim potrošnji bez kontrole i bez rada, to da imamo 527 općina od kojih 90 posto ne mogu pokrivati osnovne troškove, već idu na proračun. Ako Engleska sa 60 milijuna stanovnika ima 150 općina, što će nama 527 općina? Treba, dakle, smanjiti broj općina i temeljiti Hrvatsku na mjesnim uredima koji će voditi matične knjige i uvid u popis poreznih obveznika. Tako na mjesnim uredima unutar općina počiva Švicarska.
Vratimo se onome što Savez kani učiniti ukoliko na izborima liste nezavisnih kandidata Saveza dobiju povjerenje građana.
– Promjena paradigme podrazumijeva da vlast služi narodu, a ne narod vlasti. Isus kaže: »Nisam došao da mi služe, nego da služim«. Trebamo razvijati kulturu rada za opće dobro, besplatno i iz motiva časti. Razradit ćemo naše točke traženja i ako Savez uđe u Sabor, tražit ćemo smanjenje broja saborskih zastupnika na 75. Tu bi se uštedio strahovit novac. Hrvatska je po broju stanovnika kao jedan Milano ili Rim, a imamo administraciju kao da smo SAD. U Ministarstvu vanjskih poslova, uključujući ambasade i veleposlanstva, zaposleno je oko 7,5 tisuća ljudi. Pa tko to može izdržati plaćati? Da se uštedi na proračunu treba dokinuti i sve političke privilegije, saborske i druge, pa recimo i bivšeg predsjednika države.
Zar vjerujete da će saborski zastupnici sebi smanjiti privilegije, poput mirovina?
– Ovi neće nikada to učiniti. No, na narodu je hoće li prepoznati da nam je potrebna nova platforma i promjene koje će ona donijeti. Bez tih promjena neće se dogoditi ništa, ali svjestan sam poteškoća, jer mentalne sklopove je teško mijenjati. Ovo je na dugi put zasijano sjeme, a što će od toga biti ne znam. Ne patim od uspjeha, ali sam u sebi zadovoljan da sam pokušao učiniti nešto što smatram da je potrebno i da je za opće dobro.
Je li nam potrebna tolika briga o bivšim predsjednicima države, jer doći će vrijeme kad ćemo moguće imati i tri živuća bivša predsjednika?
– Kod nas mnogi vrhunski političari žive kao šeici. Jasno, sve dobivaju iz proračuna i političkih privilegija koje su sami sebi namijenili. Oni nisu osjetljivi na socijalnu bijedu i čudi me da se mogu tako ponašati dok Hrvatska ima toliko socijalnih problema, posebno veliki broj nezaposlenih i zaposlenih koji ne primaju plaću nego preživljavaju prodajući plastične boce.
Prenijeto iz Novog Lista
http://www.novilist.hr/
Post je objavljen 19.03.2011. u 08:06 sati.