Dopustite mi da odmah nešto rasčistim: ne postoji pas koji ima dlaku a da se ne linja. (Iznimka su tzv. golokože pasmine poput kineskog kukmastog psa, malenog psića koji ne može gubiti ono što nema - a to je dlaka). Prirodna posljedica je i to da ne postoji pas koji je hipoalergeničan. Neke se pasmine manje linjaju a neke će biti podnošljivije čak i za one koji pate od astme ili alergija, no ako niste spremni ili sposobni njegovati dlaku, bolje si nabavite zlatnu ribicu (ne mačku ili ptičicu, jer one mogu izazvati još i jače alergije).
Duga i kratka

Svi su psi pokriveni dlakom, osim prije navedenog kineskog kukmastog i još nekih golokožih pasmina. No tu prestaje svaka podudarnost, jer postoji gomila varijacija duljina, boja, uzoraka i strukture.
Duljina? Započnimo s kratkom dlakom kao kod boksera: pa onda malo dužom kao kod zlatnog retrivera, pa još dužom kao kod škotskog ovčara; pa završimo s-koliko-god-je-moguće-dugim pramenovima spetljane dlake koje, kad se pas pokrene, sliče na zgužvane grudice vate.
Boja? Zamislite sve boje od snježnobijele koju ima samojed, pa do garavo crne boje hrvatskog ovčara. Među njima postoji toliko mnogo varijacija boja u kojima se psi pojavljuju s toliko opisnih riječi kojih se ne bi sjetila niti čitava vojska modnih dizajnera da ima date godinu dana vremena. Što kažete na mišjesivu. srnastu, boju divlje svinje, jazavca ili jelenje crvenu, pšeničnu ili boju sijena, magahonij ili lješnjak? Blijedosmeđa? Dosadno. Zovite tu boju Isabella; ljubitelji dobermana je tako zovu.
Uzorci? Točke kao kod dalmatinskog psa, crni s paležom, poput dobermana, rotvajlera, gordon-setera ili mančesterskog terijera. Fleke poput onih u doga ili akite. Tigraste uzorke kao kod boksera ili pit-bul terijera. Stopljeni džumbus raznovrsnih boja pod nazivom merle (mramorasta) kod nekih australijskih ovčara, kolija i šeltija. I ne zaboravite na dodatnu opremu: bijele šape, bijela prsa, bijele okovratnike i bijele oznake na čelu (lisa).

A što je sa strukturom dlake? Baršunasto kratka, duga i svilena, ili oštra - sve to samo za jazavčare! Takve vrste dlake postoje i u ostatku psećeg svijeta, no treba dodati i kovrčavu, valovitu, meku i grubu dlaku.
Pretraživač

Svi psi se linjaju. Kratke bijele dlake dalmatinskog psa i svijetle dlake žutog labradora se lijepe na sve oko sebe i neizmjerno ih je teško ukloniti. Špicevi i koliji opremljeni su toliko debljim i gustim luksuznim bundama da u njima možete izgubiti stvari, u proljeće i jesen linjaju se u čupercima veličine ovećeg zamorca - isto vrijedi i za ostale pasmine sa dugom i gustom dlakom i pahuljastom poddlakom - no više o tome naučit ćete u 10. poglavlju posvećenom njezi dlake. Tijekom ostatka godine se dlaka linja "normalno" kao i kod "mnogih" drugih. Neke pasmine gube toliko duge i svilenkaste dlake da je niknula čitava mala industrija koja se bavi njihovim upredanjem u tkanine za pletenje, tako da zaneseni izlagači pasa na izložbama mogu na odjeći nositi uzorke krzna svojih vlastitih ljubimaca - nekima je količina dlake koju njihov pas odbaci u jednoj sezoni linjanja dovoljna za topli pulover.
Ne zaboravite

Muke s dlakom možete donekle spriječiti tako da redovito češljate svog ljubimca - ono što ostane na češlju neće se pojaviti na vašoj fotelji - no kog mnogih pasmina ni fotelja neće ostati zanemarena. Ako vas izluđuje mnogo dlake, nabavite kratkodlakog psa tamnije dlake, pa se neće toliko vidjeti.

No linjanje nije sve. Neke pasmine, poput pudla, imaju krzno koje zahtjeva šišanje otprilike svakih šest tjedana. Možete naučiti sami šišati svog ljubimca - siroto pseto će valjda preživjeti tu sramotu - ili ga možete odvesti frizeru za pse. Ova druga solucija jasno znači i izdatak. Sve morate uzeti u obzir.
Neznalice preporučuju

Katalozi koji nude opremu i pribor za pse - čiji opis možete pronaći u dodatku "Dodatni izvori" - prodaju prilično jeftinu opremu za šišanje i njegu dlake, a isto tako te stvari možete pronaći i u specijaliziranim prodavaonicama za kućne ljubimce. Tamo možete pronaći i alatku koja sliči na rukavicu s gumenom četkom koja izvrsno izvlači otpalu dlaku iz tepiha, automobilskih presvlaka i sličnih tapeciranih stvari, a postoje i posebno dizajnirani usisavači koji uspješno dobivaju bitke s dlakom.
Samo za zabavu

Kada sam kupila svog prvog dugodlakog psa, kući sam ponjela pregršt stranica sa savjetima - kako da ga hranim, koje je injekcije primio, kako ga prijaviti, kojim se instruktorima za školovanje obratiti, s imenima veterinara i kinoloških klubova. Pušilo mi se u glavi i zastala sam na trijemu sa štenetom u rukama i pitala uzgajača ima li još nešto što bih trebala znati?
Razmislio je i rekao: "Da. Nikada nemojte nositi crno."
Ali moda je diktirala drugačije, tako da sam postala stručnjak za četkanje i iščešljavanje. Nekoliko godina nakon što je Lance uginuo, nešto sam prčkala po registratorima tražeći neke račune. U jednoj sam mapi pronašla dlaku. Njegovu. Gotovo sam se rasplakala.
Vrlo sam tolerantna kad je u pitanju dlaka, no sada je barem jedan od mojih pasa u skladu s modnim trendom: potpuno crn. Ono što s njega otpada se ne vidi toliko, ali dlaka je i dalje tu.
Post je objavljen 18.03.2011. u 21:29 sati.