Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hrvatskahrvatska

Marketing

E moj hrvatski narode!

Već prolazi i dvadeseta godina tzv. „Samostalne i Neovisne Republike Hrvatske“. Kroz to razdoblje svašta smo preživjeli, svašta vidjeli, svašta čuli i svakako su nas nazivali. A mi jedva da se i glasamo. Nekakve nazovi „prosvjede“ organiziraju nam tzv. neartikulirani facebook-ovci, ali i to je nešto kad nemamo „ljevicu“ koja se radi toga i zova „ljevica“, a ne desnica (jer desnica kod većine hrvata služi za drk..., kako bi se moglo i nazvati vladavinu HDZ-a kroz to razdoblje).
Moram ovdje napomenuti (za one koji čitaju, ali i za gospodina Milanovića, ako kojim slučajem nije pročitao ovo štivo) da sam nedavno pročitao knjigu jednog fenomenalnog Žižeka u kojem on kaže cit.“ Postoji realna mogućnost da glavna žrtva trenutačne krize neće biti kapitalizam, već ljevica sama, tim više što je njena nemogućnost da ponudi uvjerljivu globalnu alternativu ponovno postala svima vidljiva“.
Autor kao poveznicu vrlo znakovito u knjizi spominje i gospođu Naomi Klein i njenu knjigu „Doktrina šoka“, a činjenica je i da smo mi domicilni hrvati još uvijek u stanju teškog šoka, da ne kažem u kolapsu bez izlaza.

Dok su nama organizirali tzv. „domovinski rat“ kako bi se zabavljali nečime, „oni“ su uredno pretvarali, prihvatizirali, prodavali, preprodavali i gospodarili.

Nazvali su nas „stokom sitnog zuba“ kad smo se protivili ukidanju „101-ice“, a sad kad smo preorali sve kontejnere u tzv. „Lijepoj našoj“, sad nas zovu indijancima, primitivnom ruljom i huliganima, hapse, optužuju i kažnjavaju, a već dvadeset godina nas prave volovima.
Govorili su nam i da smo „rupa bez dna“ kad su spominjali brodogradilišta koja sanira jadna država, da smo neradnici i pljačkaši koji se voze na skupim traktorima i troše državne poljoprivredne poticaje kad smo blokirali prometnice, a ništa ne radimo, a sada smo i „siva ekonomija“ koju će novim zakonom drastično kažnjavati kada pokušavamo preživjeti radeći bilo što u fušu i prekopavajući kontejnere ne dalje od 500 metara od mjesta stanovanja.

A održavaju se na vlasti već dvadeset godina zahvaljujući tzv. „dijaspori“, živim mrtvacima koji glasaju, dvojnim državljanima i raznim drugim manipulacijama. Nikada nisu imali više od 15% ukupnog biračkog tijela države. A da tragedija bude veća. U Hrvatskoj ima isto toliko građana sa pravom glasa koliko i ukupno stanovništva. A klerofašistička hercegovačka crkva nam pred svake izbore servira crvene vragove, Aloizija Stepinca i pokolj jadnih hrvatskih domoljuba na Bleiburgu.

Reče mi danas jedan hercegovac kako cit. „hrvati danas žive tisuću petsto puta bolje nego u socijalizmu, samo to ne žele priznati“. Ostadoh kao i uvijek osupnut silinom gluposti, ali to je njihova manira. Naime, on sebe smatra hrvatom. Pitao sam ga, a gdje je to on živio u socijalizmu, ali nisam dobio odgovor. Rekao sam mu i da govori kao i Jadranka Kosor.
Pa to i nije ništa čudno, ovo je za sada njihova država, a ne naša. Sve što smo imali pokrali su nam, pretvorili, prihvatizirali, prodali, preprodali i sada gospodare nama. Siva ekonomija bila je najveća u građevinarstvu koje je skoro u 100 %-tnom vlasništvu hercegovaca, izgradili su preko 17.000 stanova u suradnji s tzv. „domaćim bankama u stranom vlasništvu“ koje nema tko kupiti jer kontejnerovci, njih preko 1 milijuna i 350.000 nezaposlenih i oko 80.000 onih koji rade i ne primaju plaće i nisu neki pouzdani kupci. Vjerojatno će te stanove prodati strancima jer ljepotu „Lijepe naše“ oni sada mogu uživati kupnjom kad to već tisućljećima nisu mogli silom.

Reče mi taj hercegovac i ovo cit. „bit će nama puno bolje kad uđemo u Europsku uniju jer mi smo narod koji traži gospodara jer sami nismo sposobni za to“. Ma nevjerojatno. Moj odgovor da sam ja sebi najbolji gospodar i meni je u trenutku zazvučao deplasirano.

E moj hrvatski narode!

Pa gdje to mi živimo. Pa kakvi smo to mi jadnici, da nas primitivci uče pameti i životu i to u vlastitoj državi. Pa krajnje je vrijeme da se trgnemo.
Gotovo da se i ne želim sjetiti rečenice uvaženog dr. Slavka Kulića iz intervjua za Dnevno.hr od 30.01.2011. cit.“ Hrvati će poput Ilira nestati u roku od 70 godina!“

Uvaženi Kulić kaže i ovo:
„- Hrvatska je od 1991. godine do danas pod snažnim utjecajem neoliberalne doktrine i njenih glasnogovornika koji zagovaraju stanje u kojem jesmo. To potvrđuje ono što sam predviđao još prije 19 godina, odnosno da će se ići u privatizaciju nasilno do kraja. Ono što se dogodilo 1991. je bila nasilna privatizacija nečeg što je već bilo privatizirano, jer je i grupno vlasništvo privatno vlasništvo. Ono što je bilo privatno, nije trebalo podržaviti, pa ponovno preraspodjeljivati, ako nije imalo za cilj ponovno nasilno preraspodjeljivanje po kriterijima političke vlasti u Republici Hrvatskoj, a u skladu s ideologijom vladajuće grupe. Znači, Hrvatska ostaje u bestežinskom stanju u kretanju, kako bi se moglo privatizirati sve što još nije privatizirano.
- Ništa u Hrvatskoj više neće biti hrvatsko. Namjera prodaje Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, HEP-a..., samo je nastavak te koncepcije koja vodi nasilnom preraspodjeljivanju uz pomoć amoralne politike. Radničko-klasni odnosi su pretvoreni u vlasničko-klasne u kojima vlasništvo znači sve, pa borba za vlasništvo svega što je preostalo nije slučajna. Koncepcije dugoročnog razvoja i opstanka u Hrvatskoj nema sve dok se sve može prodati.
- Kad se sve rasproda i narod i radnici bit će isključeni iz politike i nikoga neće biti briga za njihov život. A država bi se trebala brinuti o životu u Hrvatskoj u cjelini: o biljnome svijetu, o životinjskom, o svijetu gljiva, bakterija i virusa, znači o pravilnom upravljanju prostorom, izvorima i dobrima. Ovo što se događa, razuman ne razumije.“

I zamislite sve to u „Lijepoj našoj“ za koju su ginule generacije hrvata i drugih hrvatskih građana, koji su je stvarali i gradili iz pepela, da bi ju „veliki hrvati“ i oni koji najviše vole „pljačkati Htvatsku“ uz pomoć Europske unije, svojom genocidnom politikom u vrlo kratkom roku izbrisale sa karte svijeta.

Ja to ne želim i neću dopustiti, i zbog sebe, ali primarno zbog moje djece i djece moje djece. Hrvati moraju biti svoji na svome, u svojoj državi. I za ta nedjela moraju odgovarati svi koji su učestvovali u tom genocidu. A ZNA SE tko je to bio i tko jest vrlo dobro. Ali ne na izborima kako Jadranka Kosor to ponavlja kao papiga, vjerojatno želeći sebe umiriti i uvjeriti u to i druge suučesnike. Ona i njeni koalicijski partneri moraju znati jer su i sami učestvovali u promjeni ustava da takvi zločini ne zastarjevaju i da je njihovo sankcioniranje obveza po Ustavu Republike Hrvatske, obveza budućih generacija i vlada. Ali ne po Šeksovim zakonima već onim pravednim koje tek treba donijeti.

Hrvatska ne smije u Europsku uniju jer bi to značilo legalizaciju tog genocida. Za nove asocijacije uvijek ima vremena. Mi smo u Europi svakako, sviđalo se to kome ili ne, Balkanski poluotok je dio Europe isto kao što su Grčka i Bugarska članice Europske unije.

Hrvatska se treba ponovno dignuti iz pepela neoliberalističkih zločina, razviti i prilagoditi međunarodnim asocijacijama uz pomoć Europske unije ili ne. Prije toga, to bi bio konačni zločin nad ovim narodom i ovom državom.


Post je objavljen 18.03.2011. u 12:33 sati.