Marketing
Debela peć - Julijske Alpe
12. -13. 03. 2011.
Planinarsko društvo " Planik " iz Umaga organizirao je ovaj zimski uspon u Sloveniju a kako već imam nekog iskustva sa zimskim usponima, odluka je bila vrlo jednostavna. Pridružila nam se i ekipa iz Pule s kojima sam svake nedjelje na pohodima, tako da smo bili jedna vrlo vesela skupina.
Krenuli smo dosta rano i u Rudno polje došli već u 9 i 30 kada smo i krenuli put Blejske koče. U podne smo stigli u dom na visini od 1630 m nv gdje smo odmorili i nešto pojeli. U razgovoru s nekim planinarima koji su već bili na vrhu Debele peći, saznali smo da su dereze potrebne na nekim mjestima, pa smo svi spremno montirali dereze i krenuli.
Od doma do vrha nije ostalo puno uspona i čak šta više nije bio niti zahtjevan, ali negdje nakon dvadesetak minuta počela sam zaostajati za ostalima. Glavobolja koju sam imala već nekoliko dana zaredom morala je baš sada opet početi. To mi je zadavalo užasno puno problema i oduzimalo snagu za naprijed. Rasterećeni od viška stvari koje smo ostavili u domu, ostavila sam i dio vode tako da sam već na samom početku ostala bez nje...pitam se zašto uvijek radim neke greške i nikako da se naučim da su to najosnovnije stvari. Ok, vodič je bio solidaran i ostao je sa mnom na kraju da mi pomogne spremiti cepin u torbu i osloboditi se viška odjeće... definitivno je na svakom usponu važno imati što manje odjeće na sebi ...ali i to nikada ne shvatim za ozbiljno i tu grešku ponavljam i ponavljam....
Nisam bila jedina koja je zaostajala tako da me je to utješilo. Činjenica da svakog vikanda idem na pohode i da sam na snjegu cijele zime i da imam nešto kondicije, ovaj put sam samu sebe dobro razočarala. Ali idemo dalje. Kada je prošla ona najgora mučnina ostatak puta do vrha sam odhodala s dovoljno snage. Na vrhu sam među zadnjima ali i potpuno dehidrirana popila kolegama ono malo vode što su i oni imali.
Vrh Debele peći 2014 m nv. Pogled odličan. Ispred nas Triglav okupan suncem ali i predivni dolomiti i ostali vrhovi Julijskih Alpi. Slikanje i mali odmor pa naprijed. Mislili smo se vratiti istom stazom natrag ali je vodič iskoristio dobro vrijeme da odemo i do ostalih obližnjih vrhova koji su se nalazili zapadno od Debele peći. To su vrhovi po kojima nije prošlo puno planinara u tim uvijetima i snjeg je bio dosta dubok i teško prohodan pa se na nekim mjestima duboko propadalo kroz njega. Ali nastavili smo naprijed a za nama je bivalo sve manje ekipe koja nas je pratila. Vraćali su se stazama prema domu jer su zaključili da je to previše za jedan dan.
Nakon petog vrha u tom danu ispred nas je bio i Lipanski vrh. Prilikom silaska po sajlama sa zadnjeg vrha koji je bio dosta riskantan u derezama a stijene su na tom dijelu bile bez snjega.
Do Lipanskog vrha je samo još malo ostalo ali s obzirom da još nitko nije prošao po toj planini s istočne strane a propadanje kroz snjeg je ovog puta bilo puno više i riskantnije, odluka je bila ... silazak do doma.
U domu odmor i okrijepa a nakon toga spavanje.
Svi spavaju a meni san od bolova u glavi ne prolazi. Prestrašno. Da sam doma već bih bila na hitnoj i dobila injekciju u venu za bolove jer je to nešto što je kod mene normalna pojava s kojom sam prije imala više problema ali se nisam nadala da će me nakon dugo vremena uloviti baš tu u planini. Shvatiš koliko je noć duga tek kad svi oko tebe spavaju a ti se okrećeš i ne uspjevaš oka sklopiti. Užas ! Konačno jutro. Izgledam strašno otečeno i iscrpljeno i najavila sam da ne idem na Viševnik koji je bio u planu dan prije ali kako je preko noći počeo snjeg i magla uz vjetar, odluka je da se na Viševnik niti ne ide. Povratak do Rudnog polja u autobus. Odmor uz šetnju po Bledu, kava, krempite i fotkanje ... Nakon toga u Mojstrani razgledavanje Triglavskog muzeja i povratak doma.
Iako je ovo bio najraniji povratak od kada planinarim, dobro mi je došao jer me je glavobolja potpuno iscrpila i željela sam što prije popiti nešto jače i odspavati.
Zanimljivo kako jedna sitnica može nekome pokvariti čitav dan a po nekad i vikend. Ipak...nije sve tako crno...bilo je tu i ljepih dojmova i ugodnog druženja s ekipom koja je uvijek tu da razveseli one kojima je raspoloženje potrebno.
polazak od sport hotela u Rudnom polju
put nas vodi kroz visoku šumu borova
pred nama se ukazuju visoke planine Julijskih Alpi
Ispred nas Blejska koča ...
nakon kraćeg odmoran nastavak prema Debeloj peći
Pred nama se ukazuje Triglav
Ispred nas Debela peć
prekrasni dolomiti
nastavak dalje
kad smo već tu obišli smo još nekoliko vrhova u blizini
neki su ipak odustali od daljnjeg hoda po neugaženom snjegu
hrabriji su nastavili naprijed
sve do silaska niz sajle u derezama ..a nakon toga totalno neprohodan dio
sutradan povratak ..vrijeme se pogoršalo
put nas vodi pokraj skijališta u Rudnom polju
dan smo iskoristili za posjet Bledu
nakon toga posjet Triglavskom muzeju u Mojstrani
neki korisni savjeti iz muzeja
i zanimljive slike
oprema koju su nekad imali planinari
Post je objavljen 17.03.2011. u 14:07 sati.