Marketing
Zašto idiot u zoru ne treba stativ, i čemu je kriv Nebojša S.
Čudni su puti geneze.
Zaboravivši odrastanjem na limene poštanske sandučiće i filmske fotoaparate, sa prvim digitalnim aparatom bio sam si faca, iako je kupljen u MercatorJu, uz pivu i krumpir i Domestos.
Vremenom, stvar se počela otimati kontroli i ono „idiot“ počelo se meškoljiti, a slike iz većih daljina i blizina postale su frustracija, kad bih pogledao „prave“ fotografije. Nema te srčane krvi i tog samoljublja, koje može uspješno zavarati.
I onda su „idioti“ postajali sve bolji.
Ali, i dalje to nije bilo to. Obzirom da u meni, osim „švapskog“ perfekcionista, čuči i poveliki Vlaj, ideju kupovine klasičnog DSLR aparata sam uskoro odbacio. Tko bi vukljao torbetinu od deset kila – posebno, torbetinu koja sadrži vrijednost mog pretprošlog auta?!
Rješenje, kako ne stagnirati kao „idiot“ a ne vući frižideroid-torbu sa sobom, struka naziva pro-zoom. Ili ultrazoom.
Ni pas ni vuk; integrirani, fiksni objektiv bitno jači od džepnog aparatića; priličan broj programa i opcija...
Ali...
...ali, nema ni time čuda (kao ni sa superkrečkom, BTW).
Treba znati.
Pa to onda ide u trokut ekspozicije, pa smanji ISO, pa otkud šum na dugoj noćnoj ekspoziciji, pa kako maksimalno zumirati avion u brišućem preletu, a ne izgubiti ga u kadru i „dobiti“ oštru sliku, pa... Ma, beskraj.
Pa su onda „Algoritmi“ i kojekakvi portali i Telekom počeli trljati ruke, jer kad već imam bolji aparat, red je i naučiti ga koristiti...
Tu opet kreće novi krug purgatorija.
Da kružni polarizirajući filteri. Da eksterne bljeskalice, da bežični okidači, da senzor munje, da...
Dođe mi polako krenuti na susrete Anonimnih Fotografa; ovisnost nadilazi moju kontrolu.
Ali ni to nije sve.
Kad čitaš ultimativni savjet vrhovnih foto – masona, djeluje tako savršeno... Ili pričekaj desetak minuta nakon zalaska sunca, ili budi spreman pola sata prije izlaska sunca. Jer – tajna svake slike je, vele, svjetlo. Najbolji motiv uz loše svjetlo „pada“; nespektakularan objekt – ili osoba – u savršenom svjetlu postaje spektakl...
I to je poput blagoslova; to barem mogu.
I, izbjegavajući lijenost, pronalazim priliku...
Ujutro moram biti na aerodromu, uz kojeg je muzej aviona. A godinama se spremam slikati jedan zrakoplov u prvom suncu zore...
Plan je bio odličan.
1. Izguglati informacije za pilote sa oznakom piste. Jer ta oznaka je informacija o orijentaciji piste prema stranama svijeta.
2. Isprintati tlocrt muzejske postavke sa predmetom snimanja, i pomoću orijentacije piste utvrditi, kako će jutarnje sunce osvijetliti objekt snimanja.
3. Pogledati svoje ranije slike objekta snimanja; proučiti zanimljiv detalje pri pretpostavljenom osvjetljenju; pad sjena, crvenilo neba, odraze, kontrasvjetlo. Smetnje u kadru radi drugih objekata uokolo.
4. Postavke aparata unaprijed promisliti i, po mogućnosti, memorirati u aparatu ugrubo; formatirati karticu i rezervu, napuniti dva seta baterija, provjeriti stativ. Uvjeriti se u prognozu vremena „sunčano“; nasuti naftu u rezervoar, provjeriti stanje ENCa i pripremiti termosicu sa kavom.
5. Obzirom na internetsku informaciju o izlasku sunca u 06:30, krenuti na vrijeme (ova bezbolnost znači – ustati u 04:00).
Plan je bio odličan.
Nije me pokolebalo kapanje kipuće kave po košulji, dok sam izbjegavao neko pseto na cesti.
Nisam se dao unezvijeriti niti čekanjem uspavanog curetka u mjenjačnici uz granicu, niti polusatnim formalnostima i formularima nakon provjere, da ne vozim na lož-ulje.
Ali...
Kučka sunčeva krenula je osvjetljavati Istok prerano. Đubre je izišlo ne u pola sedam, kako tvrdi internet, nego cijeli sat ranije. Da bi, dok sam ja hiperventilirao sa flekama od kave na košulji i potvrdom da nisam sipao lož-ulje u auto, moje sunce malo zašlo u guste sive oblake.
Iz kojih je po vjetrobranu krenula praskati kiša.
Sa svakom kapljom; sa svakom rupom na cesti, moj plan se osipao. Uzalud meni ISO 80. Đabe stativ. Beskorisna mi oznake piste „12“ i „ 30“. Bracketing, suvišan. +1/3 EV – čemu?! Samookidač na 10s; Aperture Priority; Shutter Priority; Manual Focus... ma daj... Da White Balance „cloudy“ ...
I opet sam prokleo i internet i preranoerektirajuće sunce i onog Subanovića sa prognozom vremena.
... a ovo oko mene je crno – bijeli svijet ... slikan „idiotom“.
P.S.
Nepkas, no offense; samo si figura u postu. ;-)
Post je objavljen 25.03.2011. u 07:52 sati.