Kod nas doma opet krizna situacija. Bila.
Sve je počelo još nekidan: desila se nesreća - jedan mladi život (namjerno) je skončao pod tračnicama vlaka. Mali je iz Nasljednikova drušva (valjda šireg) i Nasljednik je pao u bed: Pa dobar dečko, pa pravi frajer, pa ....
Uglavnom, našeg malca nije skoro pa dva dana bilo doma. Dečki su bili kod roditelja umrlog (valjda bi se to nekad zvalo "bdijenje" ili sl.), pa slijedeći dan sprovod, pa opet karmine...
S jedne strane shvaćaš kako ti je djetetu teško i nedajbože da njemu padnu neke takve gluposti na pamet, s druge od njega želiš da se malo vrati u okrilje svoje obitelji, da uči za školu (matura kuca na vrata), da uostalom s nama popriča...
Na kraju, kad smo se propitali - ovaj gore dečko baš i nije bio tako mlad da bi se moglo smatrati da je društvo 17-18-njaka, već koju godinu stariji. Pošto je bio omiljen u cijelom gradu, na nogometnom stadionu, tko zna gdje sve ne, naravno da je bacio u bed svojim nepromišljenim činom svu mladež od 16 do 26 godina.
A kako ovim živima objasniti da time nije postao heroj?
Post je objavljen 17.03.2011. u 06:16 sati.