Marketing
KLUB GASTRONOMADA, Jurišićeva 1, 02.03.2011
Drugi po redu Tjedan restorana započeo je početkom ožujka i to s oko 40 restorana koji su svoje povoljne menije nudili čak dva tjedna. Iako je ovaj put ponuda bila duplo jača od prvog tjedna restorana, nakon kratkog mučkanja glavom, Švrćo i moja malenkost odlučili su (i ovaj put) otići u Klub gastronomada. Nekako nam se činilo da oni imaju najzanimljiviju ponudu, barem što imena jela tiče.
Dan je bio utorak, hladan i vjetrovit, parkinga ni za lijek, ali veselili smo se ručku i šarenom ambijentu malog restorana smještenog u Europskom domu u Jurišićevoj. Dugokosi konobar smjestio nas je na kraj dvorane za stol pokraj klavira i tik uz vrata kuhinje tako da smo mogli škicati unutra.
Između tri menija i devet jela svatko on nas dvoje složio si je klopu po svom ukusu; za predjelo Švrćo je odabrao riblji carpaccio pod limunom i s lešo vongolama i kaparima s infuzijom eksta djevičanskog maslinovog ulja i soka crvene naranče....i oduševio se, jer kako kaže chef; riba je bila svježa i tanko narezana, a ne neki smrznuti proizvod rezan na mesoreznici, dok suprilozi bili savršeno izbalansirani.
Moje predjelo bila je champagne karamel juha od mrkve uz engleski celer i hrustavac. Naravno da sam juhu izabrala zbog fensi imena, iako se šampanjac nije osjetio. Švrčo veli da je to način pripreme, ali možda su doista trknuli malo šampanjca u povrtnu juhu s al dente mrkvicom i celerom. Hrustavac koji mi je kao kandža virio iz tanjura bio je preeeeedobar. Dio tog nečeg (sumnjamo na bjelanjak ispržen u dubokom ulju) bio je umočen u juhu i teško se žvakao, dok je suhi dio hrustavca bio savršen za grickanje.
Glavno jelo razveselilo nas je oboje; Švrćo je uzeo rebro veprića u whiskey med marinadi uz hrustavi krumpir i mlade koprive u bešamel / bernez umaku. Vepar je bio mekan i sočan i doslovce se rapadao u ustima, dok je umak više naginjao na bernez nego na bešamel umak. Inače bernez umak se pravi od mješavine luka, estragona u listu, papra i žumanjaca, dok je bešamel najednostavniji mogući umak za jela ( maslac, brašno i miljeko ).
Moja pletenica od purećih prsa došla je uz pire od graška i celera te grube šalše, a boje na tanjuru podsjetile su me na talijansku i/ili mađarsku zastavu. Obožavam boje. Svugdje, pa i na tanjuru. Pletenica je bila jako suha, ali pomogli su pirei i šalša, koji su skupa činili jako zanimljivu kombinaciju. Svaki od pirea imao je svoju boju i okus, ali skupa.....fant-fant-fantastično.
Desert su bili pita od jabuka u vanili kremi pod šlagom od borovnica i princes uštipci s kremom od kave i grožđica preliveni chilli šokoladom.
Pita je bila preslatka za Švrćin ukus, a čak ni kiselkasti šlag od borovnica nije uspio ublažiti slatkoću deserta koji je bio napravljen s NEoguljenim jabukama, što mi je odmah dalo ideju da ni ja više ne gulim jabuke za pite i štrudle 
Moji uštipci nisu bili preslatki, ali nisam osjetila ni kavu, već samo neki šlag, ali se zato recesijska chilli čokolada jako osjetila. Baš je bila paprena.
Za vrijeme ručka pili smo neko crno vino i stellu.......niš posebno. Barem što se mene tiče.
U jednom trenu posjetio nas je glavni kuhar i upitao jel sve u redu i jel nam se sviđa jelo. Jako lijepo od njega. Kanije sam surfala i naišla na recenciju restorana u NY Timesu.
http://travel.nytimes.com/2011/03/13/travel/13bites-zagreb.html
Sve u svemu, restoran smo napustili jako zadovoljni pogotovo jer smo se dobro najeli, a i probali smo nešto novo i dobili nove ideje za naše kulinarske pokušaje.
Post je objavljen 16.03.2011. u 19:05 sati.