Nisam dugo pisala, pa sada imam tu naglu potrebu upravo za pisanjem.
...sa osamnest godina nemam vremena za napisati nešto.. kako? Neznam..
Ali... prijatelji bi ti trebali biti oslonac u životu. Ali oni te niti ne žele vidjeti, čak i kad imaju priliku da te vide. :/
A i shvaćam da nismo svi svima dobro društvo, ali ipak .. razočarenje. Od onog od kojeg najmanje, ali ...ma zapravo od onog od kojeg uopče ne očekuješ. Gdje je nestalo to moje dobro procjenjivanje ljudi odmah na prvi pogled? ...Ali ovo je ipak jedan malo duži pogled, ali svejedno nisam ..dobro procijenila,znala, osjećala.. ?
......
Ma i da znam zašto,ali jednostavno ne znam. Bježe li neki ljudi od nas (mene) ili jednostavno bježe od sebe, od onog što oni zapravo jesu a žele da nisu, od onog što če možda biti ako nastave druženje... od djela,riječi,osjećaja... ? Praznih riječi možda.
Gdje smo pogriješili mi (odnosno ja) .. I zašto uvijek krivimo sebe. Jednostavno ... ma ne znam zapravo. :SS
Post je objavljen 15.03.2011. u 20:21 sati.