Kad znam da sam se ufurala u godišnji? Kad izgubim pojam o vremenu. Nisam još, a povratak je već na vratima. Rutina življenja u provinciji: kava, novine i tri cigarete, doručak - odlazak po dijete (ako već nije na boravku), šetnja po mistu - ručak - gledanje crtića, popodnevni spavanac - kava, AFŽ, tri cigarete - bavljenje djecom - svađanje oko večere - muvanje ili smucanje - uspavljivanje jednog ili dvoje bebirona - spavanac. Ništa uzbudljivo, kao što se vidi iz priloženog. Iako bi ovakva rutina trebala vrlo brzo rezultirati gubljenjem orijentacije u vremenu to se ne događa. Možda zbog ritualnog čitanja novina.
Majstor prijavio dovršetak radova. Sad slijedi neizvjesno iščekivanje. Kako li je sve to ispalo? Kako god da je ispalo, sad je tako. Uvijek se može prebojati. Kao i kosa.
Uvijek kad dođem doma završim u obilaženju trgovina. Svojom ili nečijom voljom. Lipa i ja smo obilazile malobrojne preostale trgovine u mistu. Svi već dugo kupuju u Hercegovini ili se opremaju u Splitu i Zagrebu. Kupila sam neprimjereno kratku suknju - stručni je naziv minica. Računam da imam pravo iskoristit ovu kratkotrajnu vitkost, koliko god to bilo neprimjereno mojim godinama. Baš me briga. Lipa je rekla da je super. Dogovorile smo se da Supermenici nećemo ništa reći, da se ne uzrujava. Mislim da ona ne bi podržala taj suludi iskorak, a ono što ne zna ne može ju nasekirati. Znači, osim frizure i hlača "na razvod", sad imam i suknju iz iste kolekcije. Ludo pa živi, rekla bi Supermenica. Slažem se.
Coma Cinema su danas objavili novi, treći po redu, album Blue Suicide. Mukte download, respect! Svako je preslušavanje glazbe u ovim uvjetima teško izvodivo i osuđeno na neuspjeh. Sumnjivo je sve što nije Radio Delta ili Radio Dalmacija. Zvuči opasno i miriši na psihičke smetnje. Čim uspijem malo suvislije odlušati, prijavim. Ovako, na prvu, dobro. Tko zna, možda je i sjajno.
Post je objavljen 15.03.2011. u 19:26 sati.