Marketing
Da sam ja planeta Zemlja ...
Autor slike: meni nepoznat
Da sam ja planeta Zemlja,
Što imala bih ljudima za reći?
Možda bih potiho vrtnju nastavila
A suza kao vrela lava
Nutrinom
Nastavila bi polako teći
Prema površini,
Gurajući polako sloj po sloj
Kidajući ogrubljelu koru, krojeći sebi nov kroj
Kojega bih oplahnula bujicom vode
Kao ocean pomahnitali kad vrije
Krenula u negdašnje nemirne pohode
Govoreći samoj sebi: sve isto je kao prije,
U vremena drevna, kada rođena je duša moja
I darovana joj ljepota svih nebeskih boja.
I tada sam znala uzdahom pokrenuti
Brda i doline, tokove riječne
Iz dubokog sna čovječanstvo prenuti
Skrenuti im poglede duž galaksije mliječne
Ne bi li poželjelo u sebi božansko prepoznati
Dodirnuti me kroz molitvu- Cjelinu spoznati.
I gdje smo sada?
Što nam to rade?
Ratuju, sijeku, mladicu ne sade
Ruju duboko, ne daruju plodni melem
Tlo je ogoljelo gdje pokrov je bio zelen.
A vrijeme teče, i dalje će teći
Ja birati sad moram glasnije riječi!
Zato budim uspavane lavove
Vulkane i potrese, ne bi li me čuli ljudi
Iz dubine upućujem plamence-ždralove
Jer vremena nisu da čovjek čovjeku sudi,
Misao je ta koja energiju stvara
I ja sam živo biće, mržnja me razara.
Kada li će ljudski rod to Znanje prepoznati
I mene će – planetu Zemlju
Kao djelić duše svoje, u ljubavi spoznati.
Da sam ja planeta Zemlja
Što imala bih ljudima za reći?
Možda, bih i ja, potiho vrtnju nastavila,
A suza kao vrela lava
Nutrinom
Nastavila bi teći … teći...
Post je objavljen 15.03.2011. u 16:37 sati.