Jutra su tamno plava prije svitanja.
Kad mliječno, svijetloplavo bljedilo
probiju zrake sunca
i kroz otvore na roletama
poigraju se na tvom usnulom licu,
zaustavlja mi se dah.
Jer dok snivaš, najljepši si,
ljubavi moja jedina.
Gugut grlica pod krovom
potmulo odzvanja i budi te,
ljubavi moja usnula.
U kuhinji se dimi iz čajnika,
miris mente pronalazi put u tvoje nosnice,
sunce se već pojavilo na prozoru
i oči tek što nisi otvorio.
Ljubim te u postojanje tvoje
i srećom odišem što ovdje si,
stvaran i opipljiv.
Dok tako polusnen
šalicu čaja prinosiš usnama
vjerujem u vedrinu našeg dana.
Post je objavljen 14.03.2011. u 23:20 sati.