Tiše nego šapom mače
noć pade po šarama
i utopi boje
u potok najtamnije sive.
Sakrije prašnjave
smiješne
tepihe
i pojede šarenice
oka.
A mače bez šape se
spotače.
U mraku
Samo svijetli jedna bijela riječ.
Pojačava užas
svoje plave podloge.
Nož, zub, žezlo.
Zažari se tu i tamo
i neka pametna misao.
Ali u glavnom samo tlapnje.
I gusta pusta ruska tama.
Oko ruskog čaja.
Usred očaja.
Jedino mi vedri dušu nokćurno
što ga furliće ventilator mojeg laptopa.
Post je objavljen 14.03.2011. u 23:20 sati.