Marketing
"Leda" i "Prevaranti"
Prošlog tjedna čak sam dva puta stigao u kazalište, jednom na poznatu i cijenjenu Krležinu "komediju karnevalske noći" u Gavelli, i posljednji komad Fadila Hadžića "Prevaranti" u Kerempuhu. I možda će me književno-kulturni dušebrižnici razapeti ako ovo pročitaju, ali ta dva komada imaju nešto zajedničko - oštru kritiku i kroniku društva u kojem su stvoreni.
"Leda" je uistinu sjajna predstava u režiji Borisa Svrtana. Ovoga puta smo bili pošteđeni radikalnih pothvata, te je Svrtan postavio tipičnu "salonsku igru"; ali i mnogo više od toga. Njegov rad s glumcima se vidi, te su svi zaista vrhunski interpretirali svoje uloge - počevši od Bojane Gregorić Vejzović koja je oduševila kao Melita, pa sve do Janka Rakoša koji je utjelovio primitivnog Klanfara. Postoji i nekoliko sjajnih detalja u predstavi - Leda koja je prikazana kao dio Aurelovog transcdetendalnog stanja,te tako vizualizirala njegove misli, okviri koji su dali jednostavne pregrade na pozornici, a ponovno djelovali dovoljno uvjerljivo, sjajan saksofonist koji se uklopio u svaku scenu u kojoj se pojavio, te naposlijetku posljednji čin na zasnježenoj ulici, koji djeluje vrlo vizualno dopadljivo, a i dobra je podloga za radnju. Ipak, najdraža mi je izvedba Ozrena Grabarića koji igra Urbana, dodvorljivog i prevrtljivog propalog diplomata, i možda lik koji najviše pripada uz Glembaja. Ono što mi se svidjelo u predstavi je aktualnost , za koju je dobrim djelom zaslužan i Krleža, ali i redatelj koji nam ju je prikazao bez prevelikih intervencija na tekstu, ili scenskih ekcesa. Jedino čega je nedostajalo na Gavellinoj pozornici bio je humor - ipak predstava nosi podnaslov "komedija jedne karnevalske noći":..
"Prevaranti" su izvrstan tekst Fadila Hadžića, njegov jubilarni - šezdeseti, ali nažalost , preminuo je 2 tjedna nakon njegove praizvedbe. Jedan od naših najboljih komediografa napisao je suvremeni tekst i u potpunosti prikazao hrvatsko društvo i političku i ekonomsku elitu, koja se uzdigla nakon procesa privatizacije i pretvorbe. Nažalost, tekst nije prikazan u punom sjaju, prvenstveno zbog neuvjerljive režije Georgija Pare koji čitavu predstavu pokušava naći mjeru između radnje i promjene prostora, što završava prilično neuspješno. Princip scenografije je naravno isti kao i u svim predstavama Kerempuha koje sam gledao u zadnje vrijeme, a glumci definitivno nisu dobro i uvjerljivo interpretirali svoja lica (svaka čast veteranu Otokaru Levaju, i Hrvoju Kerčkešu - nije zbog imena, već je stvorio sjajnu karikaturu policajca), što se pogotovo tiče Adama Končića, kojeg je nespremnog dopala glavna uloga. Sa nekoliko svježih dosjetki iz aktualnog političkog života, ali i nekoliko dosjetki koje su zbog interpretacija glumaca ispale jeftini vicevi, ova komedija je zaista kvalitetan tekst neiskorištenog potencijala.
Ali obje predstave preporučujem - treba stvoriti svoj dojam :)
Lp :)
Post je objavljen 14.03.2011. u 22:23 sati.