Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/smotani007

Marketing

Konačno proljeće :)

Konačno sam pogodio dobro vrijeme za „akcijski plan“ na ranču. Kao i svako proljeće, potrebno je obaviti generalku iznutra ali i primiti se vanjskih radova. Iako pomalo na kraju snaga, što psihičkih, što iscrpljen tjednim aktivnostima, znao sam da će me, samo pogled u prirodu, oporaviti i dati mi snage i za rad ali i za uživanje.
Po dolasku, prvo sam obišao malo oko kuće provjeriti da li je zima prošla dobro, ima li kakvih „izvanrednih“ aktivnosti.... pogled na bačve u kojima skupljam kišnicu za vrt i cvijeće oduzeo mi je dah – ja u kratkim rukavima a ovdje, ni manje ni više, led....

250


Brrr.... produžio sam korak ne želeći se smrzavati.... znao sam, osjetio sam da je proljeće u zraku, i..... nisam se prevario – visibabe, od kojih je prije par godina bila samo jedna, sada se, polako ali sigurno šire.... vjesnici proljeća, osim u zraku, vidljivi su i oko kuće....... šafrani i jaglci uz neizostavne visibabe u punoj su snazi pokazali čaroliju vremena......

350

350

350


Ovako opijen pogledom teško sam se odlučio za unutarnje aktivnosti – htio sam uživati u predivnom vremenu...no, unutrašnjost zove – koristio sam svaki trenutak pobjeći na zrak, opiti pluća čistim zrakom, umiti oči, iako pomalo golim, ali pogledom proljeća......

350

350


Unutarnja generalka potrajala je do subote navečer, kada sam, umoran, opijen i zadovoljan, zaspao kako već dugo nisam – doduše, dva, tri sata ....ali, zdravog sna..... uz TV i neka prčkanja po kući jedva sam dočekao jutro kada sam, sav ozaren, izjurio u akciju – farbanje voćaka, rezanje živice i još neke prateće sitnice koje je trebalo učiniti. Naravno da nisam završio, ali, zadovoljan sam obavljenim i ovim umorom koji me svladao – nisam bio u stanju ići doma pa sam, ujutro, ranom zorom, krenuo na posao ....
Iako malo bole noge, ruke, cijelo tijelo kojima sam naprasno prekinuo zimski san, osjećam se zadovoljno.... čak me i sunce malo uhvatilo u licu, napravilo trag na rukama .... i ništa, baš ništa mi nije moglo pomutiti taj osjećaj.... danas, u jednom dramatičnom trenutku na poslu, kada su sa svih strana frcale iskre, podizan ton, mirno sam, u svoje misli, dozvao slike vikenda

350

350

350

350


I baš ništa i niko, ma koliko se trudio, ma koliko htio, neće mi pokvariti ovo zadovoljstvo koje, siguran sam, trajat će do petka....a onda....ispočetka – bježim po novu dozu snage, vitamina, energije...a svi koji je rasipaju na razno razne načine, najviše da povrijede druge, zadovolje neke svoje pomalo čudne ciljeve, frustracije ili želje za ovladavanjem u tuđim životima, istrošit će se, izgubit će se ne znajući vrijednosti života, ne znajući koliko su mali ma koliko „veliki“ bili...... a ja...ja ću i dalje uživati i veseliti se malim stvarima, sitnicama koje život znače ..... i iskreno kročiti u svaki novi dan...... ma što me u njemu dočekalo...... ma kako bolilo - uz ovu ljepotu osjećam novu snagu za svaki izazov, nadam se spreman za sva iznenađenja koja život nosi - ako su lijepa ko ovo proljetno buđenje.... širim ruke ....yes a ako nisu..... bang

Post je objavljen 14.03.2011. u 21:00 sati.