Konačno sam pogodio dobro vrijeme za „akcijski plan“ na ranču. Kao i svako proljeće, potrebno je obaviti generalku iznutra ali i primiti se vanjskih radova. Iako pomalo na kraju snaga, što psihičkih, što iscrpljen tjednim aktivnostima, znao sam da će me, samo pogled u prirodu, oporaviti i dati mi snage i za rad ali i za uživanje.
Po dolasku, prvo sam obišao malo oko kuće provjeriti da li je zima prošla dobro, ima li kakvih „izvanrednih“ aktivnosti.... pogled na bačve u kojima skupljam kišnicu za vrt i cvijeće oduzeo mi je dah – ja u kratkim rukavima a ovdje, ni manje ni više, led....
Brrr.... produžio sam korak ne želeći se smrzavati.... znao sam, osjetio sam da je proljeće u zraku, i..... nisam se prevario – visibabe, od kojih je prije par godina bila samo jedna, sada se, polako ali sigurno šire.... vjesnici proljeća, osim u zraku, vidljivi su i oko kuće....... šafrani i jaglci uz neizostavne visibabe u punoj su snazi pokazali čaroliju vremena......
Ovako opijen pogledom teško sam se odlučio za unutarnje aktivnosti – htio sam uživati u predivnom vremenu...no, unutrašnjost zove – koristio sam svaki trenutak pobjeći na zrak, opiti pluća čistim zrakom, umiti oči, iako pomalo golim, ali pogledom proljeća......
Unutarnja generalka potrajala je do subote navečer, kada sam, umoran, opijen i zadovoljan, zaspao kako već dugo nisam – doduše, dva, tri sata ....ali, zdravog sna..... uz TV i neka prčkanja po kući jedva sam dočekao jutro kada sam, sav ozaren, izjurio u akciju – farbanje voćaka, rezanje živice i još neke prateće sitnice koje je trebalo učiniti. Naravno da nisam završio, ali, zadovoljan sam obavljenim i ovim umorom koji me svladao – nisam bio u stanju ići doma pa sam, ujutro, ranom zorom, krenuo na posao ....
Iako malo bole noge, ruke, cijelo tijelo kojima sam naprasno prekinuo zimski san, osjećam se zadovoljno.... čak me i sunce malo uhvatilo u licu, napravilo trag na rukama .... i ništa, baš ništa mi nije moglo pomutiti taj osjećaj.... danas, u jednom dramatičnom trenutku na poslu, kada su sa svih strana frcale iskre, podizan ton, mirno sam, u svoje misli, dozvao slike vikenda
I baš ništa i niko, ma koliko se trudio, ma koliko htio, neće mi pokvariti ovo zadovoljstvo koje, siguran sam, trajat će do petka....a onda....ispočetka – bježim po novu dozu snage, vitamina, energije...a svi koji je rasipaju na razno razne načine, najviše da povrijede druge, zadovolje neke svoje pomalo čudne ciljeve, frustracije ili želje za ovladavanjem u tuđim životima, istrošit će se, izgubit će se ne znajući vrijednosti života, ne znajući koliko su mali ma koliko „veliki“ bili...... a ja...ja ću i dalje uživati i veseliti se malim stvarima, sitnicama koje život znače ..... i iskreno kročiti u svaki novi dan...... ma što me u njemu dočekalo...... ma kako bolilo - uz ovu ljepotu osjećam novu snagu za svaki izazov, nadam se spreman za sva iznenađenja koja život nosi - ako su lijepa ko ovo proljetno buđenje.... širim ruke .... a ako nisu.....
Post je objavljen 14.03.2011. u 21:00 sati.