Ti nalaziš izlaz kad su svi putovi zatvoreni...
U slabost me htjedoše baciti, ali ih je Tvoja milost preduhitrila...hvala Ti za to...
Ti znaš da ne biram put utrt, jer oni koji biraju putove utrte ne otvaraju oči slijepcima, a njih je puno...Tvoja riječ ne dolazi do njih...
Htjela sam prenijeti ono što sam spoznala...tražila riječi...nisam bila sigurna jesu li bile potrebnije meni ili njima...osjećala sam da su negdje u meni...lovila ih, njih i njihove sjenke...prepoznavala ih u tuđim riječima, nemarno prosipanim putem... spašavala...spajala i nudila...
A, oni...vrebali su svaku moju riječ...ulazili joj u trag, ne mareći za moju namjeru...
Iskrenost, za njih je znak zločestoće...ono što je meni sveto, njima je potpuno nevažno...
Možda krivo činim, jer ni meni se nije nudilo...tražila sam...znam da to nije jedini način da se spozna istina, ali je sasvim sigurno najjednostavniji i najlakši...
Htjela sam pomoći...Ti si moju želju ugostio...davao mi jer sam htjela dati...