Marketing
Na marginama japanske tragedije
Tužno je gledati slike koje nam putem CCN-a stižu iz Japana. Namjerno sam naveo tu teve ekipu, jerbo sve što nam je močni hateve ponudio dalo bi se staviti u pola sata programa (pažljivo raspoređeno kroz pet dana).
S nevjericom sam gledao kako su moru obale postale pretijesne pa se izlilo duboko u kopno. Prema CNN-u čak pet do šest milja, u prijevodu hatevea svega par kilometara, jerbo ne znaju pretvoriti milje u kilometre.
Slike razaranja ružnije su od najružnijih ratnih slika. Zemlja koja se ponosila svojim superbrzim vlakovima, koji godišnje svi zajedno nisu kasnili više od minute, u trenu je postala blokirana porušenim ili odnešenim prometnicama. Zemlja koja je bila svjetski tehnološki predvodnik ostala je u mraku i bez osnovnih energenata. U zemlji koja je naučila kako živjeti s potresima nuklearne elektrane postale su njena največa prijetnja, a građene su prema najstrožim japanskim standardima za trusna područja.
Japanci koji su naučili živjeti s potresima doživjeli su kataklizmu čije će posljedice osječati godinama.
Upravo zbog navedenoga otužno zvuče riječi naših umnih glava koje su valjda plačene da nas uvjere kako je kod nas katastrofa nemoguća. Jednostavno je nemoguča havarija nuklearke. Nisu li to i japanci mislili za svoje nuklearke.
Kod nas je nemoguće da se pojave potresi snažniji od sedam i nešto malo stupnjeva, samo zato što su oni tako zaključili. Kaže večeras u drugom dnevniku pametna glava kako je nuklearka planirana na maksimalni potres slabiji od 7 stupnjeva, jerbo se jači-dokazano je, ne očekuje! Kod nas je nemoguče da se pojave tsumamiji jerbo je konfiguracija naše obale takva da se ne mogu pojaviti. A svakih nas par godina iznenadi plavljenje skoro trečine naših priobalnih gradova izazvano podizanjem razine mora zbog smanjenog atmosferskog tlaka!!!!
Nakana ovoga posta nije zazivanje nesreće ili ulijevanja straha u kosti. Naša je realnost da živimo u području koje svaki tren može zadesiti katastrofa sličnih razmjera.
Navlačenje afričke kontinentalne ploče na europsku u jednom će trenu rezultirati poljedicama sličnim onim koje je ostavilo podvlačenje pacifičke pod azijsku kontinentalnu ploču. Navlačenje jedne ploče preko druge rezultira tlakovima u kontinentalnoj masi koja u određenom trenutku više nije sposobna da ih podnese pa dolazi do lomova. Ili dolazi do naglog klizanja ploče preko ploče i oslobađanja ogromnih energija. Jadranski lijevak sa dubinama na svome južnom dijelu i plitkim morem na sjevernom idealan je za stvaranje tsunamija koji mogu daleko nadići sve ono što smo vidjeli u Japanu. Treba li spomenuti da je največi dio naših priobalnih gradova sagrađen na razini mora.
Aktivni vulkani Vezuv i Etna potvrda su aktivnosti koja se stalno odvija pod našim nogama. Velika erupcija bilo kojega ostavila bi duboke posljedice i na našim prostorima.
Povremeni snažniji potresi kao onaj nedavni u Italiji, pa Skopje, pa Banja Luka, pa Kotor, pa Dubrovnik, pa čitav niz manjih skoro svakodnevnih potresa podsječaju nas na kakvom području živimo.
Mislim da bi toga trebali biti svjesni svi mi i da zaslužujemo barem jednu emisiju koja bi na pošten način objasnila prijetnje koje nam vise nad glavom, umjesto da nam se u rukavicama priča kako živimo na Marsu i kako smo imuni na sve, od najobičnije ljudske griješke do gnjeva majčice nam Zemlje.
Ove sam dvije karte skinuo iz rada Geologija mora, Mladena Juračića.
Mislim da dovoljno govore u kakvom području živimo.
Pirineji, Dinaridi, Alpe i Apenini posljedica gibanja kontinentalnih ploča. Do kada će Jadran mirno tonuti a planinski lanci mukom odolijevati?
Post je objavljen 14.03.2011. u 12:01 sati.