Marketing
Hipnotiziran morem
Tko zna, možda se u mom slučaju radi o nekoj vrsti trajne hipnoze, nemam pojma, ali kad god se moćni valovi olujnog juga zavaljaju sa Otranta, a more muklo progovori iz dubina, gotovo automatski krećem prema Punti Planki i kapelici svetog Ivana Trogirskoga...
Moja terapija morem uopće nije komplicirana, ne zahtjeva nikakvu posebnu pripremu, samo dođeš na tu magičnu puntu, udahneš zrak pun morskih kapljica, algi, soli i joda i jednostavno uživaš...
A kad to more, more ludo, more silno i more umilno "zapiva prvoga", onda nije lako uvatit tercu za složit akord...
I dok tenori vuku poznatu melodiju, baritoni krpidu buže, profondo su basi koji daju muževnu snagu...
Sve ječi, sve zvoni, sve huči i sve zvuči, a jedan tić ludaš nema pametnijeg posla nego baš oće prkosit....
Kao da ne sluti da ga njegovoj ruti vreba gotovo potopljen greben zvan Melevrin...
Srećom, sve prolazi dobro, na terrafirmi je daleko ugodnije...
Kad te vitar istriska po obrazima, slatko se uvuć u malu bunju ka u koćetu, osjetit se tako zaštićenim...
Pa onda još malo nosom pomoliš vanka, tek toliko da shvatiš kako si niko i ništa kontra silnoj moći prirode...
Na koncu, osvježen i oslobođen briga svakodnevice, s prvim mrakom se vraćaš u svoj poznati, navodno "realni" svijet...
Post je objavljen 14.03.2011. u 11:23 sati.