Marketing
Još malo o disleksiji...
Htjedoh pisati o mladom salezijanskom svećeniku u današnjoj emisiji "Nedjeljom u 2", te njegovom entuzijazmu i optimizmu općenitno, no nastaviti ću priču o dječaku - disleksičaru:
Kao prvo, hvala svima na iscrpnim odgovorima. Koliko ja to mogu pohvatati - nažalost, nema zakonske osnove da se škola odnosno profesori prisile na bilo kakve ustupke, već sve ovisi o roditeljima i njihovoj volji da pritišću, mole i kume svakog pojedinog profesora. I tako slijedećih četiri godine. Grr..
Ili plaćaju skupe instrukcije, kao neki od vas što ste se javili.
Drugo, maloprije sam razgovarala sa djetetovom majkom. Oni žive 40-ak kilometara udaljenom mjestu od nas, te je mali u domu tokom tjedna. Jedna mala plaćica (tekstilna radnica) i suprug nezaposlen. I naravno - hrvatska stvarnost - kredit iz doba kad je sve bilo puuno puuno bolje. 
Tu moram reći nešto drugo - jedna takva majka pristala je biti predstavnik razreda u Vijeću roditelja, a mora paziti na svaku kunu (benzina), za razliku mnogih drugih što su na pet minuta pješke do škole.
Zato, odlučih još više i još energičnije raditi na tome da podignemo svijest profesora u našoj srednjoj školi. I u ime ovom dječaka i njegovog školovanja i u ime onih što su bili (pa vjerojatno nestali iz ovakvog nesenzibilnog okružja) i koji će doći. 
Post je objavljen 13.03.2011. u 18:41 sati.