Marketing
Meni se pišaaaaaaaaaaaaaaaaa
Spustih se pješice do grada u nakani da napravim đir mololongom. Taman kada sam nakon trikvarti ure pješačenja stigao do lukobrana osjetih poznati pritisak među nogama.
Novi pristanišni terminal valjda ima kakav javni nužnik. Ipak otuda kreču trajekti, kreće otuda i sva sila turistia onim našim brodicama prema jugu. A i mololongo je otvoren za šetnju.
Obiđoh objekat dva plus jedan puta a zahodu ni strelice ni traga. A meni se tako odvratno piša. Računam: Mololongo je dugačak točno 1nm (nautičku milju) što će reči 1852 metra. Do kraja i natrag tri je i po kilometra. Previše ba za moju prepunu kesu.
Da izvadim Gospodina i popišam se sa rive ili pred vrata objekta? Ipak u meni prevlada kultura pa odoh na pivo do prvog kafića, da bih se mogao popišat k'o čovjek. Jasno da je prekrasna šetnja lukobranom otpala.
I neka mi još samo jednom netko spomene da je Rijeka Vrata Jadrana, turistički i tranzitni grad. Grad od skoro 200 000 duša, turiste ne računam, njima se i tako ne piša i ne sere, ima jedan jedini javni zahod i to s radnim vremenom od 8-14. Na mjestu koje je ljeti prepuno turista nema ni jedan jedini.
Post je objavljen 12.03.2011. u 23:48 sati.