Pretruckala se preko BiH. Uspjela spavati dva puta po pola sata. Koljena otkazala poslušnost negdje na polovici puta, a vrat će se oporavljati idućih nekoliko dana. U putu slušala: Arcade Fire (Suburbs), Angusa&Juliu, TBF Perpetuum Fritule, Chapel Club, Smith Westernse, Florence, Adele, Black Keys i novi REM. Po nekoliko puta, vremena mi nije nedostajalo. Putovanje po mraku je savršeno za slušanje glazbe i samoanalizu. Još ako je glazbena podloga inspirativna... Slušanje glazbe je jedino što mogu raditi u busu, sve ostalo ozbiljno uznemirava moj centar za ravnotežu pa pozelenim. Što nije slučaj sa vlakovima, brodovima i avionima. Apeliram stoga na nadležne organe da hitno uvedu trajektnu liniju Osijek-Ploče zbog stoljetne tradicije povezanosti Panonskog i Jadranskog mora. Od Ploča mogu i na noge, volje i kondicije imam.
Doma sve po starom, osim mene. Iako sam i ja vrlo blizu onom starom kad sam doma. Proradi genetika i duboki mi korijeni. Supermeni se već kod ranojutarnje kave raspravljaju o tomu kad je najbolje krenuti u akciju sadnje kumpira i je li trebalo nabaviti toliko i toliko sadnog materijala. A sunce obilato ulazi kroz staklenu stijenu. "Jesi li jela? Hoćeš li jesti? Ne možeš piti kavu dok nešto ne pojedeš." Hrana je centar naših dodirujućih svemira. Osim kad su bebači u gostima ili na cjelodnevnom boravu. Onda su oni naša horizontala i vertikala. I njihove prehrambene i ine navike i potrebe. A oni se smješkaju, osmjehuju i smiju kao da nisu dijelom naše poslovično mrgodne i čangrizave familije. Ručamo hobotnice, ribe i pite od kumpira. Jer Supermenica ne može pobjeći od svojih korijena. Bebači ravnopravno sjede oko stola. Čak i ako su samo na tekućoj hrani. Hrana je divna stvar za povezivanje sviju i svega u fine zajednice i cjeline.
Nedostaje mi ovdje Vukovarska i Štrosika, dugačke ulice neprekinutih nizova. S ruksakom na leđima i Prinćipesom u kolicima jurim mistom. Važne smo i brze dok obilazimo sva važnija mjesta. Vratile smo se prije nego su nas zabrinuto krenuli tražiti. Onda hranjenje, igranje pa spavanac. Moram spavati popodne jer me tijelo ne sluša. Prinćipesa mi pravi društvo. Cvrkuće Teletabisima, Bumbi i Fifi. Meškolji se dok spava rumenih obraza. Onda pušemo balone i pripremamo ukrase za proslavu njezinog rođendana. Jedemo okrajke kolača i plešemo na nakičastiju zamislivu glazbu.
Doma je dobro.
P.S. Hannah se sutra vraća!!!
Post je objavljen 11.03.2011. u 18:52 sati.