Marketing
Purdistan...
Purdistan...
Jutros sam se probudila s foto albumom starim koliko ja. Ja, ja, ko Ja. Ca kažu tri Bracana. Gledam požutjelu sliku cigana i mede na lancu. U isto vrijeme Tukac mi donosi novine sa slikama oslobođenog Tihomira Purde. Na jednoj u zagrljaju sa premijerkom, na drugoj u prostorijama Dinama, na trećoj okružen bratijom u Saboru.
Svi ga grle, potežu, rastežu. Čovjek bi pitao u čemu je kvaka? Kakva je sličnost između požutjele slike iz albuma i ovih danas. Tamo medo, ovdje Purda. Tamo lanac i def, ovdje stisak ruku oko vrata. Tamo cigani, ovdje samo jedan Rom, Mahmeti.
Igraj medo...
U zemlji nemogućih mogućnosti obore me savjeti stručnjaka sa splitskog FESB-a, dr. Roka Markovine i dr. Ivice Veže, novom vlasniku škvera u Trogiru, Nenadu Končaru,.
Oni opstanak škvera vežu za pet (5) poteza:-ugovaranje većeg broja novogradnji i to specijaliziranih tipova brodova, porinuće većeg broja brodova od tri do pet godišnje, uvođenje rada u tri smjene, smanjenje udjela kooperacije, poticanje inovativnosti radnika i njihove privrženosti tvrtki.
Genijalno. To će ih spasiti. Nigdje ni riječi o potrebi modernizacije, o novim tehnologijama, o tomu da Daleki istok gradi brod iste duljine iz 180 sekcija, a naši iz 380. Koliko je samo potrebno više varova na istoj duljini?! Gdje je tu uračunato smanjenje naše visoke cijene rada. Zašto je morala biti ugašena čeličana u Sisku, čiji bi limovi pojeftinili naš brod ?!. Gje je tu objedinjena prodaja za sve škverove? Tisuću pitanja, hiljadu upitnika, jedan odgovor:-Tko te hebe puče?..
U zemlji gdje caruje uvezeni humor; Suljo & Mujo, Lud, zbunjen, normalan, normalno je da zbog nedovršenog Eko– Kaštelanskog projekta ispliva prizemni humor poput „odjevanja“ Ive Josipovića u srpsku narodnu nošnju i njegovo krnje-valsko spaljivanje uz pomoć vatropiraca iz Mašograda.
U Splitu ništa bolje. Organizator krnjevala je pokupio tri stotine, možda i više tisuća kunica za jedan „kvaran zub“. Nije lako uzimati novce i pljuvati ruku koja te daruje.
A, moglo je i bolje. Novci su trebali biti raspoređeni po gradskim kotarevima uz obvezu da se mora napraviti grupna maska. Dvadesetak kotareva, davadesetak maski, eto ti cijela kolona...
E, a di je tu zub? Nekada je grad imao poteštata mr. 10%. Danas ima savjetnika-savjetnika i svi bi novu protezu...
Biži, eto Purde...Slikajmo se...
Vrijeme, vreme, vrime je za milenijsku fotografiju. Zovi „Sakomana!“
Post je objavljen 11.03.2011. u 11:45 sati.