...so, what you see around you is people who are unable to love each other...this is called The sound of silence
Puno puta sam slušao ovu pjesmu. Savršena melodija, jedna od (meni) najupečatljivijih ikad. Melodija je odlična, naziv isto. Nagovješta da se možda radi o slavljenju Tišine. Nekoliko puta sam čitao tekst pjesme i svaki put mi je nešto u njemu bilo neobično i nespojivo s tim da pjesma govori o glorificiranju druženja s tišinom. Nisam se oko toga previše opterećivao, niti sam ulazio dublje u analizu teksta, sama atmosfera pjesme mi je bila dovoljna. Danas sam ponovo došao do te pjesme, ponovo neka izvedba (ova gornja) koju prije nisam čuo, ponovo mi je pjesma kao da ju čujem prvi put, jednostavno odlična. Ovaj put sam odlučio malo bolje ući i u sam tekst, probati razjasniti ono što mi je prije, u površnim pogledima na riječi, bilo škripalo. Prošetao sam i internetom u potrazi za značenjem, da vidim što drugi misle. Već prva analiza koju je netko napisao bila mi je pogodak, pa dalje nisam morao ni tražiti. Na tu poantu sam nadodao svoje interpretacije i krajnji zaključak mi je bio pravo osvježenje.
Što neki autor želi reći svojim djelom, pjesmom, slikom, to u krajnjoj liniji samo on do kraja zna (ako i on). Ono što čitatelj ili slušatelj doživi već je u neku ruku igra pokvarenog telefona i čisto sumnjam da se dešava kako je ono što se želi poručiti nekim djelom jednako kao i ono što netko primi od tog djela. No, to i nije tako važno. Djela, nakon što ih netko stvori, žive jedan svoj odvojeni život, barem u nekoj mjeri neovisan od autora. Najveća vrijednost djela je da budu okidači i da u onima do kojih dopru probude neke uspavane dijelove.
Suond of silence. Krivo sam mislio kako pjesma govori o vrijednosti tišine, tišine koja je produktivna, koja hrani, daje, osvježava, oporavlja, podučava. Ovdje je riječ o onoj drugoj tišini (koja nastaje usljed masovne šutnje), koja je pasivna, koja je obuhvatila poput neke zaraze cijelo čovječanstvo. O tišini koja umrtvljuje, o tišini koja je neurotična, koja se temelji na strahu i bespogovornoj poslušnosti, o tišini koja ne propituje, koja tek tako prihvaća sve što joj se servira, o ljudima koji su začarani inertnošću, koji su prihvatili stvari onakve kakve jesu, kakve im kažu da moraju biti, o ljudima koji su tiha, bezlična većina koju glasna, bahata manjina vrti oko malog prsta.
And in the naked light I saw
Ten thousand people, maybe more
People talking without speaking
People hearing without listening
People writing songs that voices never share
And no one dared
Disturb the sound of silence
Tiha, bezglasna većina koja se ne usuđuje, ne pada joj na pamet, svojim glasom narušiti žabokrečinu u kojoj grca. Postoji krucijalna razlika između tišine i Tišine, između besmislene šutnje prouzrokovane strahom i produktivne Tišine koja je majka podučavanja. Jedna je destruktivna, druga je konstruktivna. Jedna drži ljude u toru, druga ih zove na široke livade.
Sound of silence je upozorenje da se ne bude bezličan, utopljen u masi i tradiciji i preporuka da se izađe iz tog suludog kola, žrvnja koji melje ljudske duše.
"Fools", said I, "You do not know
Silence like a cancer grows
Hear my words that I might teach you
Take my arms that I might reach you"
But my words, like silent raindrops fell
And echoed
In the wells of silence
And the people bowed and prayed
To the neon god they made
And the sign flashed out its warning
In the words that it was forming
And the sign said, "The words of the prophets are written on the subway walls
And tenement halls"
And whispered in the sounds of silence
Post je objavljen 11.03.2011. u 11:13 sati.