Sanjao sam nas.
Da smo u godini dana nezaposlenost nonšalantno smanjili za preko 300.000.
Sanjao sam da nas se pita za mišljenje.
Da smo tehnološka velesila i da izvozimo po cijelom svijetu (posebno smo dobri sa sofisticiranim vojnim stvarima, sa autima i sa ogromnim avionima vlastite proizvodnje).
Sanjao sam da se nakaradno oblačimo, ali se svi jako dobro sjećaju naše valute.
Po stranim obalama natucaju naš jezik.
U mom snu, ima nas oko osam milijuna. U sindikatima.
Sanjao sam da nam godišnje u zemlju useli pola milijuna ljudi.
Sanjao sam da njih sedamdeset posto nema školu i ne razumije nas i da klinci tek u vrtiću nauče reći „kakiti“ i „piškiti“ na našem jeziku. Pa krenu u školu.
Sanjao sam da po cijelom svijetu očajnički tražimo inženjere, doktore; toliki nam je deficit dobrih kadrova.
Sanjao sam da za par godina imamo toliko Alshajmerova, da mogu zakonski osnovati stranku i komotno ući u parlament.
Sanjao sam ... da smo Njemačka.
Post je objavljen 30.03.2011. u 07:59 sati.