Ja si ne mogu pomoći.
Kad se spusti mrak, kad se pločnici podignu i svo troje ljudi nestane sa ulica našeg malog mjesta, u kojem se ni rijeka ne zadržava a Tito nikad nije ni bio - ja si ne mogu pomoći.
Oči mi same bježe.
Ne, ne ka Tisućuijednom Gumuzu, nego ka osvijetljenom prozoru. Bilokojem.
Programa ima raznih.
Ponekad teatar sjena, ponekad goli kuhar. Zna biti i uređivanje stana, nešto sa presađivanjem lončanica ili scene jednog braka.
Evo, neku večer, taman prije nego mi je sliku zamutila kiša...
Lelujava plavuša uobičajeno je parkirala svoj talijanski iskvrckan autić, spretnom istovremenošću izišla iz auta, dohvatila torbu sa sjedišta, zaključala jednim ključem i iz torbe iskopala drugi ključ, uvukla dug dim i – podižući obje razmaknute usne ka nebu dok je ispuhivala dim - bacila čik pred lijevu nogu. Zakoračila je preko pseće kakice prema haustoru.
U mraku ulaza vidio se kratki bljesak upaljača, pa je žućkasto svjetlo krenulo prema vani – lift se spustio – pa se i ono predomislilo i povuklo unutra, svjesno podignutih pločnika. Lift je krenuo gore.
Onda sam malo pričekao.
Mora da su se vrata otvorila, ali kontralihta nije bilo, stubišna rasvjeta ne radi od prošle jeseni.
Užarena točkica cigarete.
Pa svjetlo u boravku.
Susjeda se saginje i – kao da ju netko gleda, afektirano, pomalo mrzovoljno – odbacuje štiklice, držeći cigaretu u kutu usana i mršteći se.
Izvlači pousku košulju iz pouske minice.
Mora da je bila prirodno zgodna do prije par godina; sad očito G&G čine svoje. Godine i gravitacija. Imala je zgodnu facu, mačkastu, i lijepe bademaste oči. Sad se prejako šminka, čudnim grimasama usana – uz podosta groteskne upotrebe jezika – pokušava ostati primijećena u kadru, zaustaviti eroziju i kompenzirati besmisao nastavka.
Podsjeća me na Ninu Hagen.
Labrnja u prostoru.
Instalacija.
Cigareta je nestala.
Susjeda stoji okrenuta velikom zrcalu naspram prozora – čudno mjesto za zrcalo – i ... skida periku.
Vadi umjetno obojane leće iz očiju. Skida umjetne trepavice. Briše liniju obrva.
Skida umjetne nokte.
Murinastim pokretom lica oslobađa se umjetnog zubala.
Vadi umjetne podmetače ispod dojki.
Otkopčava umjetni struk.
Moja susjeda iz druge ladice komode kraj vrata, ispod zrcala, vadi umjetni penis (pomalen, gotovo bih umireno pomislio).
Odraz u ogledalu zamiče u spavaću sobu. Svjetlo se ne pali.
Mekano osvijetljenu iz dnevne sobe, vidim samo jednu nogu, točnije stopalo, do koljena.
Točno gledam.
Nakon par minuta, stopalo kao da oživljava.
...
Ja si ne mogu pomoći.
Post je objavljen 22.03.2011. u 07:44 sati.