Za moj tristoti (300) post napisao sam tekst koji bi se mogao usporediti s onom zabavnom igrom: pronađite deset razlika na dvije naizgled identične slike.
Uobičajeno kao svaki dan, 10. ožujka gledao sam emisiju „TV-kalendar“ na hrvatskoj dalekovidnici. Jedan dio emisije u meni je pobudio asocijacije na današnju situaciju u Hrvatskoj i pokazao da bi se možda moglo ponoviti opet nešto slično u bližoj budućnosti. Evo fonograma te emisije. Riječi koje su u zagradama ubacio sam ja, a predstavljaju današnje aktere koji bi mogli proći kao i akteri iz davne 1908. godine.
„Nakon odstupa omraženog bana Khuena Hedervary-a (Ive Snadera), tadašnju Hrvatsku pritisnutu nagodbenjačkim režimom i dalje su potresali novi nemiri i nezadovoljstvo zbog madžarske (europske) hegemonističke politike. Banovi (Premijerka) kao najviši upravni činovnici više su slušali Beč (Brisel) i Peštu (Hag) od glasa vlastitog naroda. Uporedno s otporom tuđinskoj (europskoj) vlasti jačale su i težnje za općim pravom glasa (istinskom demokracijom). U zahtjevima se osobito isticala Socijal-demokratska partija (Hrvatski laburisti-Stranka rada), kojoj je od osnutka 1895. (2010.) to bio jedan od glavnih programskih ciljeva. No u Sabor njezini predstavnici nisu mogli ući zbog visokog izbornog cenzusa.
Na saborskim izborima 10. ožujka 1908. (za sada nepoznatog datuma) dogodila se prava politička senzacija. U izbornom kotaru Šid (za sada nepoznatom), socijal-demokratski kandidat (kandidat laburista) Vitomir Korač (Dragutin Lesar) pobijedio je sve suparnike i s 371 glasom (za sada nepoznatim broje glasova) osvojio mandat saborskog zastupnika. Tako je do Prvog svjetskog rata (ulaska Hrvatske u EU) postao prvi i jedini predstavnik socijalista (laburista) u hrvatskom Saboru. Bio je to veliki uspjeh radništva, jer se s takvim rezultatom opće nije računalo.
Mandat prvog socijal-demokratskog (laburističkog) zastupnika nije međutim bio dugoga vijeka. Nasilni ban Pavle Rauch (Vladek na Ex) čvrsto uvjeren u pobjedu na tim je izborima doživio pravu katastrofu. Nije dobio niti jedno jedino zastupničko mjesto. Oporbeni Sabor sastao se samo jedanput, a onda ga je Rauch (Vladek na Ex) odgodio na neodređeno vrijeme. Započevši svoju dvogodišnju neustavnu vladavinu buduća sudbina prvog socijal-demokratskog (laburističkog) zastupnika pokazala je nakon ujedinjenja 1918. (ulaska u EU) svu bijedu tadašnje kompromiserske hrvatske politike.
Korač se doduše opredijelio protiv boljševizma, ali je postao zagovornik unitarizma i osoba od povjerenja dvorskih krugova.Takav politički smjer njegovoj socijalističkoj partiji Jugoslavije nije mogao donijeti veći uspjeh.“
Kako se uz pomoć moje male „intervencije“ vidi, opis ima velike sličnosti s laburistima Dragutina Lesara. Nadam se da se u njihovom slučaju ipak neće ponoviti sudbina kakvu je zadesila socijal demokraciju u njezinim počecima, opisanu u posljednjem odjeljku fonograma.
Post je objavljen 10.03.2011. u 23:07 sati.