Čudno mi je, totalno mi je čudno znati da ljudi koji me poznaju čitaju ove moje baljezgarije ovdje. Ok, malo je onih kojima sam ja osobno dala link ovog bloga, ali oni koji su slučajno naletjeli na njega i poznaju me, e to je jedna skroz druga priča. Ma naravno, blog je javna stvar, bila bi iluzija očekivati da nikada nitko neće otkriti ovo moje malo mjestašce gdje istresam svoje frustracije, ali opet, čudno mi je kada mi netko dođe i kaže uživo – joj super ti je blog.
Naravno, dio sam malenog mikrosvijeta, relativno je maleno okruženje u kojem se krećem svakodnevno i puno ljudi me zna, a i ovdje toliko toga otkrivam o sebi da su jednostavno neke stvari neminovne, ali opet čudno jeeee.
Lakše mi je zapravo kad ne znam tko me čita, zato ni nemam stat counter i slična čudesa, jer lijepše je ponekad ne znati. A i zabavnije, šta ne?
I da, u nekom trenu sam završila na cool listi, nenadano i neplanirano, dostupnost se povećala i tako, some things just happen.
Nego, nevezano uz ovo gore, imam o čemu pisati, ali uhvatila me neka fjaka. Sestra me zafrkava da je to proljetni umor ili kako se to već zove, što ja ne priznajem. Ok, možda postoji, ali ne u mom svijetu. No, zadnjih tjedan dana se osjećam kao da sam dva tjedna 10 sati dnevno okopavala krumpir. A nije da se fizički umaram više nego obično, standardan semestar sa standardnom količinom obveza. Ne znam. Uglavnom, kad se malo skoncentriram bit će baljezganja po starom, a do tad, budite mi pozdravljeni ;)
Post je objavljen 10.03.2011. u 20:38 sati.