Aha. Danas je taj dan. Krećem na jug, a proljeće još nije službeno počelo. Iako je sunca danas bilo u neograničenim količinama. Danas sam gazila Strossmayerovom dok su se s kuća slijevali potočići zaostali od snijega. Sunce im je došlo glave. Naspavana sam, za promjenu. Odrapila sam jutros do 9. Izgleda da u gostinjskim krevetima spavam bolje nego u svom. Ili je do adrese? Ugl, naspavana i isfenirana sam gazila Štrosikom prema istoku. Mogla bih se naviknuti na tu rutu. Kad je hodanje u pitanju, malo je ruta koje mi ne odgovaraju. Možda Istarska u vrijeme ručka u menzi. I komad Županijska prema trgu oko podneva. Previše ljudi koji nisu bili u školi onaj dan kad se učilo kojom se stranom ulice hoda. Slušala sam Adele, Smith Westernse, Destroyer. Taj mi je novi Destroyer kao nešto što se namakalo u mješavini Bowiea iz faze Let's Dance, Roxy Musica i takvih nekih 80ih zvukova pa se nakon namakanja onako modernistički ispohalo i poslužilo na nepotrebno velikom pijatu s jednim listićem rikule i jednom mini-rajčicom.
Krećem na jug. Večeras. Majstor D. je preuzeo ključeve i donio alate. Odmah se bacio na posao i u prvih 10 minuta rasturio pola okvira vrata. Tim tempom i predanošću bi mi mogao sazidati posve novi stan dok se vratim. Sve je moguće. Mene unaprijed bole koljena i vrat. Zbog putovanje, ne preuređenja stana. Ne smijem ni misliti na bezbroj sati u busu. I moguću gužvu. I hrpu prtljage koju ovaj put imam sa sobom. Najgora noćna mora. Kako rekoh, unaprijed me boli, istinski boli. Sutra ću biti smlavljena, ali doma. Prinćipesa će slaviti 2. rođendan u nedjelju. Jeeeeiiiii! Taman moj uzrast.
Sad odoh paničariti zbog putovanja i radova u stanu. Sutra se javljam iz sasvim novog enviromenta.
Post je objavljen 10.03.2011. u 19:00 sati.