.
-jesam... dobro sam.
a opet... uvijek kada se prelijem u veću posudu i kad svaki dah postane samom sebi dovoljan,
zavidim sebi na onim momentima kada sam otvarala vrata,
da bih pokazala svu svoju osjetljivost, budalaštinu i kukavno srce...
-poznajem ta tvoja odškrinuća. možda su mi čak sada i draža...
sa "svojom" a ne "popratnom" sjetom.