sunce polako zalazi. spusta se preko mojih ramena.prekrasna stabla sad je zamjenila sjena. moja voljena je sad na izdisaju. nosim je do rijeke i nježno spustam u vodu. radim joj vjenac od ružmarina da joj bude suputnik. pokusam joj reči. barem ispričati neku priču. ali grlo drhti. pogled bježi a moje vrijeme istječe. kormilar dolazi i nosi je sa sobom niz rijeku.nestaje polako pod krošnjama.u magli .dok na kraju ne ostane samo tišina.
Post je objavljen 10.03.2011. u 01:00 sati.