Pregled posta

Čovjek u futroli (7)

Band Franka Zappe zvao se The Mothers of Invention. U novembru '85 izlazi mu album Frank Zappa meets the Mothers of Prevention. Naslov se odnosi na događaj iz jeseni 1985., kada Frank svjedoči na saslušanju pred nekim komitetom USA Senata na temu zahtjeva udruge PMRC (predvođene Tipper, ženom Ala Gorea, Susan, ženom Jamesa Bakera, i još nekoliko ''washingtonskih žena'') da se ''porn rock'' albumima – s previše neuvijeno seksualnim tekstovima – odredi obaveza lijepljenja etikete o tome (što je naposljetku i urodilo famoznom ''The Tipper Sticker'': Parental Advisory naljepnicom).



Tipper je jednostavno morala urgirati institucije (počev od Ala; a couple of blowjobs here and there and Bingo! — you get a hearing, zločest je Zappa), jer da ju je zgrozilo, zaprepastilo, ma i to su slabe riječi, nju je prestravilo, stravično prestravilo, a i njenu djecu s njom, kada je čula kako joj kćer sluša jednu Princeovu pjesmu. Pjesma ide: I knew a girl named Nikki, I guess you could say she was a sex fiend, I met her in a hotel lobby, masturbating with a magazine. Pa kaže Zappa tamo pred senatorima kako nikad nije čuo gluplju ideju od toga što su im se gospođe namislile; da bi to bilo kao tretiranje peruti dekapitacijom. The establishment of a rating system, voluntary or otherwise, opens the door to an endless parade of moral quality control programs based on things certain Christians do not like. What if the next bunch of Washington wives demands a large yellow "J" on all material written or performed by Jews, in order to save helpless children from exposure to concealed Zionist doctrine? (Treba istaći da se na njega osobno to slabo odnosilo, s obzirom da je tada već pisao gotovo isključivo istrumentalnu glazbu. Ali jedan mu je album ipak dobio etiketu. Kako to, pitate se? Album bez stihova označen da je s prljavim stihovima? Majke Prevencije ocijenile su da naslov albuma Jazz from Hell (iz novembra '86), pošto spominje sam Pakao, te numere ''G-Spot Tornado'', kao aluzije na žensku spolnost, ne zadovoljavaju njihove standarde čednosti.)



—

Došlo je do široke medijske debate, u kojoj se upravo Zappa iskristalizirao kao najartikuliraniji kontraargumentator PMRC taboru. Molim sad na trenutak prestati čitati. Evo jedno sučeljavanje koje treba pogledati jer je zbilja važno i egzemplarno:



The biggest threat to America today is not communism. It's moving America toward a fascist theocracy, and everything that's happened during the Reagan administration is steering us right down that pipe. (...) When you have a government that prefers a certain moral code derived from a certain religion and that moral code turns into legislation to suit one certain religious point of view, and if that code happens to be very, very right wing, almost toward Attila the Hun...

Najjači moment u videu gore mi je na 14:45 kad voditelj pita Zappu o spotu u kojem se profesorica u školi skida pred učenicima. – Da, znam, to je videospot grupe Van Halen Hot for Teacher. – I, što mislite o tome? – Mislim da je zabavan. – Zabavan? I djeca bi ga trebala vidjeti? – Svakako. – A zašto mislite da bi ga djeca trebala vidjeti?
Tu ulijeće histerični zalizanko John Lofton iz Washington Timesa:
– On misli da je to zabavno kad trebaš ocijeniti razred koji je napaljen na učiteljicu! Kako je to zabavno?!
– Zašto ne bi trebalo biti zabavno?
– Pa ne smiješite se, ne izgledate mi nešto sretni.
– Kako ću se smiješiti kad sjedim tu kraj vas... Čak mi se i on (pokazuje na voditelja) sviđa više od vas; to bi vam trebalo otprilike dati sliku.
– Znao sam to i prije nego što sam došao. Što je zabavno u spotu?
– To je zabavno ljudima kojima se sviđa koncept gdje dolazi učiteljica – a očekuješ od učiteljice da bude kisela – ali počinje muzika, ona skida odjeću, nosi neki bikini kao na izboru za miss i pleše po stolu, a klinci gledaju u nju i dobro se zabavljaju.
– Slušajte, Frank, jednu stvar kod vas ne razumijen: kako to da, kao netko tko piše, opetovano unižavate riječi i govorite da su to ''samo riječi''. Znate, Adolf Hitler je vrlo efektivno koristio riječi, tako da je 6 milijuna Židova završilo u pećima. Zašto kažete da riječi nisu važne i da nemaju posljedice?
– Nisam rekao da riječi nisu važne...
– Pa na što onda mislite kad kažete ''samo riječi''?

U Iznevjerenim oporukama Kundera se prisjeća vremena kada je tek preselio u Francusku; neki profesor doktor ginekologije ga je pozvao na simpozij o umjetnoj oplodnji zato što mu se svidio Oproštajni valcer, u kojem glasoviti ginekolog Skreta liječi neplodnost parova mističnom metodom – ispostavlja se na kraju, tako što ženama ubrizgava vlastitu spermu (u slučajevima kad shvati da je problem u muškarcu, koji to naravno odbija priznati). Kundera je počašćen i obradovan pozivom, jer je novi u zemlji i godi mu čuti pohvale. Međutim mu je francuski doktor stao ozbiljno govoriti o tome kako donacija sperme mora biti motivirana trostrukom ljubavlju: a) prema jajnoj stanici koja želi biti oplođena; b) prema vlastitoj individualnosti koja će se replicirati; c) prema paru koji pati. Ali dozvolit će si i da mu uputi jedan prigovor: nije u romanu dovoljno snažno izrazio moralnu ljepotu darivanja sjemena. Branim se: roman je komičan! Moj doktor je šaljivdžija! (Zapravo je Skreta lik prema kojem Kundera kao autor zauzima poziciju izražene distance. Kad argumentira za zabranu abortusa, ili se žali kakvi sve odvratni pojedinci dolaze na ideju razmnožavati se (zbog čega i ubrizgava ženama baš svoje sjeme: da bi na svijetu bilo više djece s biranim genima), jasno je da je riječ o nekome tko je duboko zabrazdio u fašizam i eugeniku. Više nego li šaljivdžija, onaj koji se smije, Skreta je, barem u tom dijelu svojeg lika, onaj kojem se smijemo – ili kojega se grozimo.) Ne treba sve shvaćati tako ozbiljno! Znači da vaše romane ne treba uzimati ozbiljno?, reče nepovjerljivo. Zbunjen sam, zatim sam odjednom shvatio: ništa nije teže od pokušaja da se objasni humor.

Da, onima koji ga sami nisu u stanju svojim ušima čuti – kao s gluhim i muzikom. Zašto francuski ginekolog nije u stanju shvatiti ironijski ton i smisao romana? Zato što je za njega to o čemu je riječ superozbiljna tema, on je u vezi toga iskreno zabrinut i emocionalno investiran. Kundera se mogao zajebavati zato što mu je, naprotiv, pucao prsluk za temu ''moralne ljepote davanja sjemena''. Dok ovaj govnar Lofton ispoljava strašnu zabrinutost za nevine dječje uši diljem nacije, Zappu za istu stvar, da kažem, živo zabole. Ne da ga nije briga za djecu, nego ne priznaje imperativ da ih se štiti od ''dirty'' stihova. (U čemu ga i osobno vrlo dobro razumijem. Jedna od stvari koje me kao roditelja najviše izbacuju iz takta je unisonost okoline, s naglaskom na rodbinu, u odlučnosti da se pred dečkima ponašaju taman po Loftonovoj mjeri – ne daj bože izgovoriti čak i takve benignosti kao ''jebote'' ili ''sranje''. Iz čistog animoziteta, zlobe i parodije, naglasim gostima da u nazočnosti moje djece nije dozvoljeno prešutjeti – izgovarati bezočne, vulgarne zamjenske riječi. Nisu djeca glupa, odmah skuže kad se netko neprirodno snebiva – što instinktivno osjete kao da im se mulja, a sto puta je gore da slušaju od nas muljanje nego najobičnije riječi koje da su tobože neprilične. (Koje oni, uostalom, sami od sebe ni ne skuže kao neprilične, nego samo preko sugestije snebivajuće reakcije odraslih.)



—

Kundera je veliki ljubitelj Sternea i Rabelaisa; odnosno tradicije romana pokrenute njihovim pisanjem. Rabelais je skovao neologizam agélasti – to je bio tip ljudi kojih se užasavao i zbog kojih je htio odustati od pisanja. Sterne je čitao Rabelaisa i njegov Yorick, izrugujući se bez pardona sveprisutnom ''hinjenju ozbiljnosti'', priskrbivši si tako na ''svakih desetak riječi stotinjak neprijatelja'', umire umoran i slomljen od ''osvete agélasta''. Kundera širom svojih eseja koristi taj termin; jedan mu je od najvažnijih. U Umjetnosti romana agresivnu tupost agélasta proglašava glavnom prijetnjom koja bi mogla uništiti duh romana, Cervantesovo i Rabelaisovo naslijeđe romanesknog humora, nadahnuto Božjim smijehom. Budući da nikada nisu čuli Božji smijeh, agélasti su uvjereni da je istina očigledna, da svi ljudi moraju misliti jednako i da su oni sami upravo ono što misle da jesu. U Zavjesi govori o tome kako ima ljudi koje cijeni, radi njihove inteligencije i poštenja, štoviše divi im se, ali ih svejedno nadaleko izbjegava, jer se s njima osjeća nelagodno: cenzuriram svoje riječi da me ne bi krivo shvatili, da ne bih djelovao cinično, da ih ne bih povrijedio nekom olako izrečenom riječju. (A i ne bi, kaže, želio poput Yoricka završiti.) To je kao u onom slučaju velike frke prije pet godina oko karikatura Muhameda. Došlo je do međunarodnog incidenta, pošto su islamske teokracije (ultimativno-puritanske) pritisle na najvišoj političkoj razini. Ali debata je nastavljena na svim razinama, pa i kod nas ovdje, i na svakoga koji je branio slobodu govora našao mu se parnjak koji je zahtijevao ''poštivanje tuđih vjerskih osjećaja''. Kundera je došao na zanimljivu pomisao: govnarima koji su onomad na Rabelaisa bacali teološke anateme nije pritom bilo samo do konkretne dogme, nego je to jedan dublji mentalni obrazac u njima. Bilo je to estetsko neslaganje koje ih je nadilazilo: neslaganje s neozbiljnošću koje dolazi iz utrobe; gnjev zbog skandala neumjesnoga smijeha. Kako bi čovjek osjetljiv na nešto, uvredljiv, zabrinut, kojemu ''nije smiješno'', koji traži ''zaštitu dostojanstva'', mogao podnijeti drugoga koji toj istoj stvari odbija pridati dužno poštovanje i čak se sprda s tim? Jer ako su agélasti skloni u svakoj šali vidjeti svetogrđe, to je stoga što svaka šala i jest svetogrđe. Zatim se još pita dokle seže prostor svetinja i svetoga: Je li ograničeno samo na hram? Ili se njegovo područje prostire i dalje od toga, pripaja li sebi i ono što nazivamo velikim laičkim vrijednostima, majčinstvo, ljubav, domoljublje, ljudsko dostojanstvo?

U Polaganosti Kundera sam sebe čini sporednim likom romana (kao autora koji piše taj isti roman). Žena ga podsjeća na riječi kojima ga je majka uvijek opominjala: 'Milanku, prestani se šaliti. Nitko te neće razumjeti. Sve ćeš uvrijediti i svi će te na kraju mrziti.' Naravno, poznato je i da se roman kojim se on prvotno proslavio zove upravo Šala. Kraj je 40-ih, rat je još svjež, a u Čehoslovačkoj je u punom zamahu izgradnja novog socijalističkog društva. Osmijeh na licu bio je duhom vremena obavezan i gotovo ukazom propisan, ali ni slučajno kao zajedljivost i ironija, nego jedino kao ozbiljna radost koja se ponosila titulom ''historijski optimizam pobjedničke klase'', radost asketska i svečana, ukratko Radost. 20-godišnji Ludvik se počeo faćkati s godinu dana mlađom Markétom – stigli su do šetnji, razgovora, poljubaca. Oboje su bili korektni omladinci, članovi i podržavatelji komunističke partije. Taman kad je htio iskoristiti jedina dva slobodna tjedna ferija da navali konkretnije na Markétine bedeme, drugovi ju odlučili poslati na nekakav četrnaestodnevni partijski tečaj. Kako je Markéta bila iskrena i privržena revolucionarnom idealu, djevojka po prirodi puna naivnog povjerenja, veselila se tečaju i pisala mu kako joj je prekrasno tamo, tjelovježba, diskusije, referati, zajedništvo, pjesme – ukratko, da na tečaju vlada zdrav duh i optimizam. Treba shvatiti što je to sol na ranu. I tako sam kupio razglednicu i (da je ranim, šokiram, zbunim) napisao: Optimizam je opijum za narod! Zdrav duh zaudara na glupost. Živio Trocki! Ludvik. To je ta famozna ''šala'' koja ne samo da mu je upropastila izglede kod Markéte, nego mu je donijela životnu kalvariju: izbacivanje iz partije i s fakulteta, kasarnu, crnu listu, višegodišnji prisilni rad u rudniku.



Nikoga nije iznenadilo da partijski drugovi nisu imali razumijevanja za Ludvikovo šaljivo raspoloženje. Ne kada je to u pitanju: vjera u naš komunizam! Agélaste smeta nečiji nedostatak ozbiljnosti, nestajanje u stavu mirno pred onime što im je sveto – to je uvreda za njihovu svetinju i dat će to oskvrnitelju vrlo jasno do znanja. Zahtijevat će stav mirno. Osuđujem autora Sotonskih stihova i njegove izdavače na smrt, dekretira ajatolah. I call on all zealous Muslims to execute them quickly, where they find them, so that no one will dare to insult the Islamic sanctity.

Naravno, netrpeljivost je obostrana. Govoreći u svoje ime, kada je bio aktualan slučaj danskih karikatura, povraćalo mi se na onu argumentaciju o ''poštivanju tuđih vjerskih osjećaja''. Naprotiv, to se ne smije poštivati. Tolerancija ili politička korektnost su glupe riječi kada se ima posla sa svetinjama koje si dozvoljavaju univerzalni zahtjev za vlastitom intaktnošću. Skrnavljenje, blasfemija, profanacija su jedina taktika koja tu još igra.



'Ko to moje ime doziva
Čudni ljudi, čudnog imena
Pa mi kunu što je svetinja
Vjera, ljubav i domovina
Na sve strane dižu glave ptice rugalice
Sve je manje sretnih dana sloge i pravice

Kad vidim ovoga besprizornog Škoru počne me hvatati želja iz čitavog tijela da mu nešto radim... da ga nekako... s nečim... pošto pazim što ću reći, zavezao bih ga na primjer za tog konja neka ga vuče po prašini pravo među ''čudne ljude čudna imena'', neka ga mamlaza tamo namažu katranom i perjem i slikaju za novine. Čak mi se i Lofton manje gadi od njega, a što je teška riječ. Ne, nisam niti malo miroljubiv. Što ćete, crta ličnosti: imam tu neku alergiju na plemenita patvorena čuvstva koja lako i rado bivaju povrijeđena.

Još je relativno svježe sjećanje na onu buru u čaši vode kada je Emil Hrvatin alias Janez Janša izveo performans s rezanjem zastave. Linkat ću nekoliko medijskih izvještaja, najviše radi dokumentiranja komentara ispod. Dakle, jedan, drugi, treći, četvrti, peti, šesti... A sada – komentari. Podijelio sam ih prema tri osnovna tipa zamjerke. Uživajte u ljudskoj pameti:

1) Rezanje zastave je oskvrnuće državnog simbola, što podrazumijeva kaznenu odgovornost jer je protivno aktualnom zakonu (ma kako isti bio idiotski i protuustavan):
Morb – nema se sto rezat necija zastava, bez obzira cija bila. Da je to dio nekakvog perfomansa je jadna isprika za kazneno djelo.
Darkstar – Slovenci, šta da kažem oduvijek glupi i bahati a sad mu kao žao zbog nekog nesporazuma ??? Ili mu žao što je kaznano prijavljen ??? Koji nesporazum majmune slovenski, rezao si zastavu republike HRVATSKE, da si u njemačkoj dobio bi već do 2 godine zatvora konju alpski !
Facebook User – U REŠT s njime! Za primjer svima koji pokušaju uništavati državno obilježje!
Slavonac – doživotni izgon iz RH! nema tu priče - zatvor i doživotni zabran ulsaza u RH!
Marx – Da smo pametni kako nismo, strpali bi ga pravomocno osudjenog na najmanje tri godine u zatvor. Poslije u zatvorenu psihijatriju. Tamo se takva nedjela tretiraju kao bolest uma !
Lika,, G. - Kakova glupa umjestnost unistavanje Drzavnih simbola to je samo izrugivanje sa povjesnim simbolima jedne zemlje , Dali je umjetnost kaljati povjest jedne zemlje , Za tako nesto u drugim zemljam se ide obavezno u zatvor i malo duze To je provokacija naroda i nacije,, Smatram da je to samo mrznja prema narodu i zemlji di se zivi,, Pravi Umjetnici stvaraju i prave drzavne simbole a ne da ih unistavaju to su umnobolesne osobe . koje ne postivaju drzavne simbole niti Drzavu i zato moraju snositi odgovornost i kaznu,,,,
Sydney, T, G, – Dok na drugoj strani se tako posprdno unistava i izruguje Hrvatski Povjesni simbol za kojega su pali mnogi Hrvatski domoljubi , Sada jedan ili vise neprijateljskih pogleda prema Hrvatskoj to unistava i izrugiva se sa simbolima kroz povijest i nastanak Nacije, Da je to ovdje slucajno samo skinuto doli sa mjesta ode ti odma u zatvor , To je samo do zakona i Drzave kako je uredjena, da se ne postiva povijest jednog naroda i nacije,,Svakakovi idioti nam se sprdaju sa nasom povjesti i nasim drzavnim simbolima , stoce biti sutra , Pitam se ,ako se ovo presucuje i nekaznjava ,
Grdic.T. – za unistavanje Drzavnih simbola u zemljama kulture se to kaznjava velikim kaznama, Za simbole drzave se gine u svijetu i pod Drzavnim simbolima
Tomo..G – Rezanje i unistavanje Drzavnih simbola je strogo kaznjivo u svima zemljama koje drze do svoje Povijesti Za drzavne simbole je dato mnogo zivota kroz povijest pa zato se to i njeguje stoljecima i nikada ne mjenja Samo neprijatelji unistavaju tudje simbole da nanesu sto vise boli doticnim narodima, Mislim da su ti svi organizatori odgovorni za takove propuste da su dali priliku jednom maloumniku da nam to radi od Hrvatske svetinje , Svaki simbol svake drzave je svetinja sa svaku Drzavu pa tako i nasi Hrvatski simboli , Sjetimo se kojiko je zivota dato samo devedesetih pod tim Hrvatskim simbolima i sada jedan da nam reze i sprda se sa nasim simbolima ,Nema opravdanja za takovo nedjelo..
Jadranka Kosor – Podržavam podizanje kaznene prijave protiv art umjetnika koji je poderao hrvatsku zastavu jer to je za mene kazneno djelo. Mislim da mogu u ime cijele Vlade reći da nije umjetnost ako se potiče i njeguje kultura razaranja. Uništavanje hrvatske zastave jest poticanje kulture uništavanja i to ne mogu podržati kao čin umjetnosti. Mislim da za sve građane ove zemlje nešto mora biti sveto, a su to zastava, grb i himna Lijepa naša
amplituda – napravim ja performans sutra kod tebe doma sa šipkom nevjerojatno je da nisi dobia letvon po rebrima jer svjesno krsis zakone RH pravdajuci se performasima

2) Rezanje zastave je politički atak vanjskog neprijatelja na državu:
dadocro – Bit će paljenje slovenske umjetničko djelo..
schultz – WC PAPIR SA SLOVENSKOM ZASTAVOM-ZASTO NE?
Daniel Boljkovac – imam ideju za novi performans, naziva "šamaram slovenca pola sata a on me u čudu gleda", stoko primitivna, kvazi umjetnička
Vladimir Živković – U LOGOR S NJIM! Ovo je obrnuto proporcijalno s umjetnošću - to je napad na državu, napad na narod, na simbol države i napad na suverenost! Gdje je bila policija???
Facebook User – E moj narode! Šta smo dozvolili da nam opet rade. Opet dušmani izigravaju javno i bez imalo suzdržavanja ovu državu.Neka se oglase braniteljske udruge Za šta se krv lila da nam neprijatelj opet komandira.
Domagoj Krunić Dodi – MAMU MU SLOVENSKU !!!! nek svoju zastavu performiše umjetnički
Ivica Zunic – Ma kakva umjetnost znalo je smece sto radi.Svasta mi dopustamo u Hrvatskoj.Prije par mjeseci jedan je onaniro u Zagrebu,isto slovenac;sad nam ovaj koji ni ne zna odakle je reze zastavu.Najstroza kazna ako je moguce, pa cu onda i ja razumijeti bit umjetnosti.
timun – zastava svugdje u svijetu je svetinja. janezi su često ovih godina palili našu zastavu i mislim da tu nema više šale oko toga.
copy paste – ma taj kripl janša je najobićniji hoštapler i provokator.šta koji kurac nije slovensku zastavu rezao i to proglasio performansom,šta je morao našu.
meduza191 – Neka slijedeći put pokuša "umjetnički" strgat neku Židovsku oznaku, zastavu ,zvijezdu.......Hrvati trebaju učiti od Židova kako se čuva nacionalni ponos, svaka im čast za to.
deziderij – Što nije slovensku zastavu izrezao na komade ? Još ga ovaj đavolji odvjetnik brani i cijelu prijavu naziva karikaturom. I njega i Janšu bi osudio na barem tri mjeseca zatvora. Pa u ovoj zemlji može svatko pljuvati po njenim simbolima i proći nekažnjeno.
correct.or – Ti Janez si rekao sto si imao.. To nisi slucajno napravio u Rijeci. Možda je to moglo proci i u Puli ili Rovinju.. ali ne i u Osijeku, Šibeniku.. Ovo je Hrvatska ! Prodano pseto! Sada treba dati pravi odgovor na ovu provokaciju.. Za buduća vremena!
Fantemlati – Vidi ti zlovenskog bandita,kako nam se narugao ?! Za ovo bi mu ja opalio bez pardona 30 dana zatvora. Kako to da nije izrezao slovensku zastavu ??
Velikogoričan56 – Ma nemoj, znaci moze se rezati Hrvatska zastava usred Rijeke i nikom nista. Gospodo janezi, zvali se Jansa ili Rupelili Jelko, ja se nisam borio da bi se takve stvari u nasoj zemlji dozvoljavale, oprostite. Sve ima svoje granice, pa i tzv umjetnost

3) Rezanje zastave je povreda nacionalne emotivne identifikacije – zastava je svetinja:
zpljusko – I ja bih priredio jedan performans u kojem bi umjetničko djelo bilo rezanje tvojih prstiju , za početak.
leoleo – dodji hudicu usrani da ti ja ruku odrezem i kazem pa i to je umjetnicko djelo smradu slovenski
morbidus – drugi put mater sebi dovedi nqa bninu pa je ponudi na rezanje publici majmune slovenski
Elvis Ursicic – Moji prijatelji su ginuli pod tom zastavom i baš bi volio vidjeti tko će kraj mene paliti i kidati Hrvatsku zastavu
Irena Sara Mraz – On je bolestan i jadan, ni sam nezna što je, dal Hrvat, možda Slovenac a najviše Jugić, ništa mu nije sveto ni jedna zastava a bome ni država.
Facebook User – Sljedeći performance se sastoji u rezanju janeza janše na komadiće...
Giorgio Pupa – To je za one koji su ginuli za ovu zemlju... i onda takve provokatore kada neko prebi je hooligan i nasilnik...
Ivo Ereiz – To je velika uvreda cijelom HR. narodu, takve umjetnike odma na 15 g. robije.Pa nek reze svojoj materi gace...
Danko Mrkonjić – Jeben mu mater u usta mu jeben, nek dođe u Split na rivu rizat zastavu pa ćeš vidit kako će bit performans kako gori na vrhu Marjana...
David Bruza – idiot zastava je svetinja 50 godina golog otoka za njega i njegove saucesnike
Božo Bukowsky - i kad kažem da treba udarati stoku letvom onda sam ja nasilnik? imam zanimljive ideje za performanse, samo gdje se dobije umjetnička licenca hehehehehehe
n.z. – UMJETNOST??? pod i za tu zastavu su se hrvatski branitelji borili i ginili, a oni to unistavaju i onda to nazivaju umjetonstcu.....moze ih bit sramota za tako nesta....
Medico – Zar umjetnička sloboda mora biti iznad svega? Zašto? Zar se mora baviti stvarima koje su bez dobrog ukusa, posebno koje mogu vrijeđati?
SToper – A i izgleda ko pederčina Konjino popišam se na tebe i tvoju umjetnost i na ove šta te podržavaju
Euskadi – meni je samo nevjerovatno kako si ti neokrznut đubre da pričaš o ovome. Mrtvu ti mater kasapit triba ko tu zastavu. Da Bog da ti dica pocrkavala u mukama za performans meni!
Montana T – treba njemu opliti takovu kaznu, da mu više nepadaju napamet takva umjetnička dostignuća, to nije umjetnik, nego bezobraznik koji vrijeđa Hrvatske simbole, neka dođe u Izrael sa takvim umjetnostima, pa će u kapselu natrag, smeće komunističko!
božesačuvaj – Ja bih napravio performans deranja tvoje kože!
cobra73 – Janšu treba malo išamarati jer se pravi glup.No nije čudo za njega kad naše komunjare hvale takav čin zato nedopustimo da nam na ovako perfidan način blate naše svetinje.ZDS!
joana – Interpretacija njegova djela je ponizenje Hrvata i Hrvatske drzave.
marasovac - Što bi bilo da recimo ja dođem i izuvodim neki performans, kao, ja sam umjetnik i to. I onda u jednom djelu te izvedbe uzmem sjekiru i nekom ovakvom Janši otkinem ruke i noge. I dok on zuji da sam ja načinio kazneno djelo ja samo tvrdim da on kenja, da je to sve umjetnost, i da je njegov problem ako ne razumije umjetnost?
maddalena7 – Ova budala je namjerno uvrijedila Hrvatski narod kidajući zastavu (...) Nadajmo se da će za ovaj svoj perfomans dobiti globu i zabranu ulaska u Hrvatsku ako već ne dobije zatvor.

Tako eto govori narod. Kako sad ne biti mizantrop? Iz usta svih ovih komentatora kulja mentalni sklop fašističke teokracije po uzoru na ajatolaha u Iranu. O bože, koliko ih je samo! Prijetnja terorom ''Hrvatske kršćansko-socijalne stranke'' iz Brešanove Države Božje 2053., formalno žanra fantastike, uopće nije teško zamisliva – jer ljudi su takvi. Bez potvrda o nazočnosti misama ništa se ne može, ni produljiti osobnu iskaznicu. Crkveni Ured za čistoću vjere pali knjige i u školama Darwina zamjenjuje biblijskom Genezom. Kazališta se zatvaraju, rock'n'roll je zabranjen, suknje sežu do gležnjeva, ljudi nestaju. Zastrašujuća je pomisao da većina ljudi, naizgled sasvim normalnih, među kojima svakoga dana hodamo, živimo, radimo, kupujemo pecivo, sjedimo u čekaonicama, vozimo se u tramvaju, zapravo tako razmišlja – da ispod fasade korektnih sugrađana imamo posla s usijanim idiotima. Samo da im je baciti fetvu na pokvarenjaka kojemu ''ništa nije sveto''!

Moja uzvratna netrpeljivost prema tima kojima jest sveto sastoji se u spomenutoj alergiji na višak duše i čuvstvenosti. Kada čujem da netko ispostavlja svoje ''vjerske osjećaje'' kao svetinju koju mu se ne smije dirati – ili ne znam koju mnogopoštovanu vrijednost koju se također sakraliziralo (zastavu i grb, trijumf revolucije, majčinstvo, ljubav, dostojanstvo...) – to je čovjek za mene automatski neprihvatljiv, ne želim ga na manje od 100 metara od sebe – pa i zato što ga se pomalo bojim (te rabijatne tuposti konformiranog pravedništva), ali prije svega zato što ga ne mogu podnijeti. Još bih mu možda oprostio latentnu nasilnost njegove ograničenosti, ali ne posjedujem toleranciju na izvještačenu osjećajnost. Takav sam: radije bih da me se pogodi kamenom nego čuvstvima – i ja ću mu ta čuvstva baš željeti povrijediti, s namjerom. Ili, da se poslužim Kunderinim riječima, raniti, šokirati, zbuniti mu podrazumijevanje univerzalizacije njegove svetinje; moja riječ treba da poput rila vepra razdere samu osnovu duša vaših, pisao je Nietzsche (alias Zaratustra).

Ne pitajte me za obzire, zato što je riječ o klasičnom reketu. Nije problem sama činjenica da su ljudi ganuti zastavom, ali je problem, tj. reket, u onom postrojavajućem imperativu: ako sam ja nečim ganut i nešto poštujem, i svi drugi moraju poštovati kao ja. Šta ima tko misliti drugačije od mene! (Počevši upravo od toga da je zakonom zavedeno (?!!) da ne smiješ – kao podilaženje moralnom kodu ''hrvatskog čovjeka i katolika'' – a mi bi u Europu. Pih, mjesto nam je negdje između Irana i Saudijske Arabije.) Ako je on njima izrezao zastavu, to je ekvivalentno tome da oni njemu izrežu prste, prebiju, išamaraju, zapale ga, ili što su već sve nabrojali... otkinu ruku, oderu kožu, šipkom po rebrima, sjekirom po rukama i nogama, sasjeku ga na komadiće, pošalju na Goli otok, zatvore godinama, popišaju se na njega, narežu mu mater, narežu materi gaće, jebu mater u usta, kasape mrtvu mater... Našem vox populiju je to normalno. Učinit će mu zlo po logici da je i on njima učinio zlo. Oko za oko, zub za zub, a ruka, noga i mater za zastavu. Neka se zna da je njima zastava baš tako važna i draga, ništa manje od ruke, noge i materinih gaća. Kratki spoj je u tome što ne postoji na svijetu samo jedna hrvatska zastava. Ako ja raskomadam jedino svoj vlastiti primjerak zastave, i ni jedan drugi, čime sam vas onemogućio u tome da vi svoje primjerke obožavate? Ničim. Što sam vam oduzeo? Ništa. I dalje možete nesmetano gajiti i upražnjavati svoja čuvstva. E, tu smo, dakle! Zec njihovog pravedničkog gnjeva krije se u jednom drugom grmu: onaj tko raskomada svoj primjerak zastave, oglušuje se o zapovijed da i on mora gajiti i upražnjavati takva ista čuvstva. Eto što im oduzima: pristanak da mu oni kroje mišljenje, da mu stav (o tome da li je nešto svetinja) bude isti kao njihov. A to je točno definicija fetve: mudžtehid objavi svoje Mišljenje koje je obvezujuće za sve sljedbenike; svi imaju tako isto misliti. Mali Mujo, ne d'o ti Alah da ne odeš kud i svi!

—

Naravno, svatko od nas (čak i Zappa ili Kundera) prije ili kasnije dođe do točke na kojoj mu nije više do šale, na kojoj postaje emocionalno investiran, zabrinut itd. Ljudski život je ne samo komičan nego i tragičan; nitko ne predlaže totalnu ravnodušnost do slaboumnosti. Sigurno da Zappa kada je još mlad čuo kako ima terminalni rak, nije samo odmahnuo rukom: ah, svejedno mi je. Kada bi nam netko zlostavljao dijete, zacijelo ne bismo samo slegnuli ramenima jer da se Bog smije. Ali pumpanje ozbiljnosti agélasta, puritanska, futrolaška zabrinutost, to je ona koja radi moralnu paniku zbog irealnih vrijednosti, u tome je razlika – zbog tekovina revolucije, kateheze, zastave, bicikla, masturbacije, stihova i sl.

''Naše obitelji su u opasnosti od ljudi kao šte vi, s vašim stihovima'' – što je moralnom tajkunu Loftonu na duši kada diže svoju dreku, strašno zabrinut za problem ocjenjivanja maloljetnika koji se pale na nastavnicu? Pogubnost ''porn rocka'' za psihofizički razvoj djece? Ne, stvarno relevantan znanstveni dokaz povezanosti dirty stihova sa smetnjama u razvoju ne postoji. Loftona brine nešto drugo: da će takvi stihovi djecu pokvariti. Njega muči ćudoredna strana slučaja: da ne omanu u moralnom razvoju. To je zabrinutost tobože za djecu, a zapravo za ucjepljivanje pravovjernog moralnog koda u djecu, kojim će ih se kvalitetno pritegnuti na lanac. U pitanju je lažna vrijednost – lažna ne što Lofton ne bi u to iskreno vjerovao nego zato što je motiviran onim mehanizmom superega, ''filozofije palanke'', istim onim što se negdje u Iranu očituje tako što kamenuje ''bludnice'': kolektivnim strahom pred nametnutim stidom, gdje ćemo sve učiniti da se o nama ne govori, a požuriti se zagalamiti kada netko drugi odstupa.



Rock'n'roll 1957. – Jao Susie, probudi se, gotovi smo kad se sazna! A nisu sirota djeca ništa ni radila, bio film dosadan pa zaspali – ali:
Whatta we gonna tell your mama
Whatta we gonna tell your pa
Whatta we gonna tell our friends when they say ''ooh-la-la''
We fell asleep, our goose is cooked, our reputation is shot

Objašnjenje nije kompliciranije od toga da Tipper ima potrebu puritanski obrazac kreposnosti prenijeti na kćer (da ju ne bi kao majku jednog dana sramotila pred ljudima), naprosto zato što ga je i njena majka prenosila na nju (da ju ne bi, pogađate, sramotila pred ljudima). Ljudi su u principu banda sluđenih leminga, antena uvijek uperenih prema Dvorcu. Nije njima stvarno do toga da štite djecu, nego da štite i hrane moloha svog moralnog kodeksa (i vlastitu djecu njemu stavljajući na tanjur). Zašto im je do toga? To je iracionalna prisilna radnja, kompulzivni imperativ proizišao iz podzemne pritisnutosti, iz savjesti koja im je podmetnuta, iz neriješenih intimnih frustracija, slično kao što je i Schopenhauer objašnjavao da živina ne može da ne radi protiv svog interesa, a za račun Volje.

U jednom članku, napisanom još 1967., skoro dvije decenije prije hvatanja u koštac s Majkama Prevencije, Zappa to razlaže sve do originalne američke Majke Puritanke i Puritanskog Tate: It all stems from a system that was never designed to work. Our system is based on a lot of fallacies. Our moral code, for instance, from the Puritan era is basically wrong. No animal up to and including the human being was physically designed to live under that sort of a code. When these codes are strictly adhered to you come up with stunted, twisted fragments of society. Sure they're building tall buildings. What else can they do? They're frustrated. So you have a system built on really faulty components. Then you've got a whole heritage of parent-to-child teaching. That is -- teaching by example. Parents always wanted to be good guys, live in the system and be straight. Some of them really couldn't handle it, they couldn't play the right games and they developed horrible guilt feelings. Then they started wasting themselves -- taking to drink and other things. Morally the society crippled itself. By example of behavior, this whole tradition of nonsense was handed down from father to son as far back as the Pilgrims.



Tipična pro-apstinencijska i ništa prije braka pjesma iz tog vremena:
Wouldn't it be nice if we were older
Then we wouldn't have to wait so long
Maybe if we think and wish and hope and pray it might come true
Baby then there wouldn’t be a single thing we couldn’t do
We could be married
And then we’d be happy

Ah, da je barem pop muzika zauvijek ostala čedna i dolična, reklamirajući samo ''zrelu ljubav'', uzdišu Majke Prevencije.

U sučeljavanju na CBS-u '85 između Zappe i Candy Stroud, jedne od njih, dotična gospođa nam daje do znanja da ona nema naravno ništa protiv seksa kao takvog, seks je zdrav, ali odbija cinični stav: ne, seks nije an animal act.



U redu seks, ali to onda mora fino i pristojno, boguugodno, izbijeljeno, s ispravnom porukom, ne može Sodoma i Gomora kakvu promoviraju ''porn rock'' stihovi, pa ne možemo dopustiti da naši tinejdžeri slušaju ploče na kojima se pjeva o masturbaciji, o oralnom seksu, homoseksualnosti, orgazmu, ''dizanju''...



A zamislite, prepada nas Stroud strahotama, Tina Turner ima pjesmu koja se zove What's love's got to do with it, i u kojoj se kaže love is only a second hand emotion. Molim vas lijepo, pa kakva je to poruka našoj omladini u uzrastu kada formiraju vrijednosne sustave i moral?! Sex implies responsibility, implies commitment and implies consequences – i zar ćemo dozvoliti da ih se uči kako je casual attitude towards sex OK i prihvatljiv?!

(Molim minutu da odem u wc staviti prst u grlo.)

—

OK, možemo...

Završio bih Zaratustrom: Pozvao sam ih da se smiju svojim turobnim mudracima, i svima onima koji su poput crnih strašila opominjući sjedili na drvu života.



Post je objavljen 10.03.2011. u 00:34 sati.