U uzbudljivim vremenima živimo, ali Hrvatska je tužna zemlja. Još jednom je izbilo na površinu potpuna moralna i intelektualna uništenost ovog naroda. Narod je nezadovoljan i izašao je na ulice. Nezadovoljna sam i ja. Prosvjedovanje je u redu. Prosvjeduje se svuda i to je izraz demokratičnosti, pravo svakog naroda da izrazi svoje mišljenje i svoje nezadovoljstvo. Ali ono što je tužno je to što u svemu tome nema pravih vođa i nema pravih, artikuliranih zahtjeva i programa.
Onaj mladi Pernar je neki čudan lik, djeluje malo psihotično, častohlepno i slavoljubivo. Njemu je stalo samo do samopromocije. Iza takvog plitkog tipa ne bi mogla nikad stati. SDP se nije iskazao, samo čuči u prikrajku i čeka da HDZ sam padne, što je više nego izgledno (mjesec dana prije ilikasnije) i čeka da zgrabi vlast i zauzme pozicije moći ne nudeći nikakvu pravu alternativu. SDP je isti HDZ samo lijeve orjentacije.n Željni slave i prikupaljanja jefinih bodova na skupovima protiv vlasti pojavili su se Damir Kajin i Dragutin Lesar u ime hrvatskih liberala. Obojca bez pravih ideja, pokušavaju samo profitirati na jeftinom populizmu. OK, želimo da HDZ ode. To će se prije ili kasnije i dogoditi. Ali što tada? I tko? I dalje samo iste bljutave face- Pusićka, Čačić, Milanović. Žalosno.
Nema pravog vođe, nekog intelektualca koji bi dao jednu ozbiljnost i mudrost prosvjednicima. Nema niti političke alternative ovima na vlasti kada Jaca sjaši. I poslije Pedra-Pedro. Teško mi je povjerovati da je Hrvatska toliko siromašna duhom. I pravim vođama. Vjerujem da je to i pravi razlog što prosvjedi nisu masovniji.
Post je objavljen 08.03.2011. u 18:25 sati.