Marketing
nijema partitura
Veliki redatelj poljskog podrijetla, nažalost prerano preminuli Krzysztof Kieślowski, snimio je početkom ´90ih u Francuskoj, za europsku filmsku umjetnost i kulturu, ključnu trilogiju - Tri boje: Plavo, Bijelo, Crveno.
Svaka od tih filmskih Boja simbolizirala je, i naravno propitivala, one tri velike tekovine Francuske revolucije, koju i dan danas baštine demokratske zemlje zapada (barem na papiru), a vijore zastave mnogih europskih zemalja, među ostalima i naša:
Liberte-Egalite-Fraternite = Sloboda(Plava)-Jednakost(Bijela)-Bratstvo(Crvena).
No genijalni Kieślowski, ta je tri pojma, kroz svoju remek-trilogiju, demontirao i ponovo sastavio na jedinstven način. To se najbolje može uočiti u prvom filmu iz ciklusa Tri boje - Plavo, kojeg je sinoć hrvatsko gledateljstvo ponovo moglo pogledati na našoj javnoj televiziji u kasnom terminu.
Iako smo, razmišljajući o Slobodi, najčešće uvjetovani vizualizirati je kao onu Delacroixovu razdrljenu revolucionarnu damu koja predvodi narodne mase, dakle kao ideološki pojam koji vežemo uz veličinu, masu i široki narodni pokret – genijalni je Kieślowski svoju Slobodu skinuo sa tog pijedestala nedodirljivog obožavanja i lukavo je “očovječio”, na neki način svima nama podvalio, spuštajući je na razinu intime ljudskog pojedinca. Zbog ovog introvertiranog, intimnog pristupa, kao i nekih drugih filmskih elemenata, Plavo mi je i osobno najdraži dio trilogije.
Pojedinac, na kojeg je Kieślowski svalio to golemo breme s kojim se treba nositi, lik je kojeg u filmu glumi Juliette Binoche. Mlada žena koja nakon stravične pogibije svoga supruga (poznatog skladatelja) i njihova djeteta, te neuspješnog pokušaja samoubojstva, sebe potpuno isključuje od svijeta koji je okružuje, isključujući bližnje, prošlost i svoje osjećaje, potpuno se emocionalno umrtvljujući, ograđujući, zatomljujući svoju bol.
Sloboda koju ona treba izboriti je osobna sloboda od te boli, uspomena i emocija koje je za prošlost vežu. U neprobojnim visokim zidovima koje je oko sebe digla, povremeno se ipak pojavljuju pukotine... Njih simbolizira neobična proganjajuća melodija, koja ju cijelo vrijeme prati, nedovršena simfonija koju je od njenog pokojnog supruga naručila Europa (Kieślowski ovim glazbenim momentom zapravo odaje počast Beethovenu i njegovoj europskoj 9toj). Ta začudna proganjajuća melodija, a zapravo ključ cijelog filma, u njoj nepokolebljivo sve jače i jače odjekuje, koliko god ona od nje i od svojih bližnjih bježala, te na koncu, spoznavajući neke stvari iz prošlosti svoga supruga za koje nije znala, spoznavajući svoje bližnje, spoznavajući sebe - melodija u njoj konačno eksplodira u zadivljujuću trijumfalnu simfoniju. U simfoniju koju sada ona umjesto pokojnog supruga dovršava, zapravo nanovo piše, koja ruši sve njene zidove, koja lomi njene utege i koja je naposljetku – oslobađa.
Dakle ključ cijelog filma nalazi se u melodiji „Skladba za Ujedinjenje Europe“ pjevanoj na grčkom, koja se propliće kroz cijelu radnju filma, a koju je u filmu napisao lik pokojnog supruga, dok ju je za filmski soundtrack skladao stvarni Zbigniew Preisner.
No sinoć se u očitom nedostatku šireg filmskog znanja, prevodiocima koji postavljaju titlove, desio - jedan veliki gaf. Vjerujem nenamjerno i iz čistog neznanja, ali ta je GAFČINA gledateljima uskratila samu poantu filma Plavo, odnosno njegovu zaključnu misao. Izostao je naime - prijevod tog ključa!
Sinoć u filmu nije titlovana melodija, odnosno tekst koji je prati. A taj tekst, libreto te melodije (skupa s njom) - ključ je filma. U pre-pre-prevažnoj sceni kada supruga poseže za Knjigom i u njoj pokazuje tekst na kojem je njen suprug planirao graditi svoju simfoniju – nema titla. Prevoditelji nisu gledateljima titlovali o kojem se tekstu radi, te su ih ostavili u neznanju, to jest zabludi da taj detalj nije bitan. A on je upravo ključan. Potom i u samom finalu filma, koji je zamišljen kao klimaks i katarza, kada se ona nedovršena melodija, zajedno s radnjom, raspliće, kulminira i dovršava – opet nema titla.
Prevoditelji nisu titlovali prijevod libreta koji, u ulozi antičkog Kora (iz starogrčkih tragedija), pomno prati i komentira svaku završnu scenu sa završnom poantom. Ne titlujući libreto, izbacili su lik Kora iz drame gdje Kor igra jednu od ključnih uloga. Ne titlujući libreto, učinili su Kor - mutavim. Nijemim.
Varšavski simfoničari, dirigent Wojciech Michniewski
Elzbieta Towarnicka, soprano
Silesia Philharmonic Choir/Sleški filharmonijski zbor.
ništa im na kraju nije bilo jasno, lakonski smještajući ovaj film u kategoriju onih umjetničko-apstraktnih francuskih filmova koji uopće nisu razumljivi.Na komercijalnim su televizijama problemi sa titlovima i kulturocidnim sakaćenjem filmova uobičajena pojava o kojoj sam već govorila (koju pripisujem čistom neznanju i bahatom nemaru), no na javnoj su televiziji do sada o tome vodili računa gajeći svijest o bitnosti filmske edukacije. Velim, vodili su računa do sada. Plavo je nažalost palo kao prva žrtva.
Ovdje pokušavam ispraviti tu, vjerujem nenamjernu, grešku. Vjerujem da na koncu, zbog razumijevanja Kieślowskijeve genijalnosti i njegove filmske poruke, treba znati o kojem se tekstu radi…
"Ean tes gloses ton anthropon lalo ke ton angelon
agapin de mi eho, gegona halkos ihon i cymbalon alalazon.
Ke ean eho profitian ke ido ta mystiria panta
oste ori methistanin, agapin de mi eho
ouden imi.
I agapi makrothymi, christevete,
I agapi ou zili, i agapi ou perperevete, ou fysioute.
Panta stegi, panta pistevi, panta elpizi, panta ypomeni,
i agapi oudepote ekpipti
ite de profitie katargithisonte
ite glose pafsonte
ite gnosis katargithisete
Nini de meni, pistis, elpis, agapi,
ta tria tafta,
mizon de touton i agapi."
Engleski prijevod:
"Though I speak with the tongues of angels
if have not love, my worlds would resound with but a tinkling cymbal.
And though I have the gift of prophecy and understand all mysteries
and though I have all faith so that I could remove mountains
if I have not love I am nothing
Love is patient, full of goodness,
love tolerates all things, aspires to all things
Love never dies
while the prophecies shall be done away
tongues shall be silenced
knowledge shall fade
Thus then shall linger only
faith, hope and love
but the greatest of these is love."
Hrvatski prijevod:
"1 Ako jezike ljudske i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao mjed, koja ječi, ili cimbal, koji zveči.
2 I ako imam dar proročanstva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru, da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.
3 I kad bih razdao sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje, da se spali, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
4 Ljubav dugo trpi, dobrostiva je; ljubav ne zavidi, ne ponosi se, ne nadima se.
5 Ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,
6 Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7 Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
8 Ljubav nikad ne prestaje, a proročanstva ako će i prestati, ili Jezici ako će umuknuti, ili znanje ako će proći.
9 Jer dijelom znamo i dijelom prorokujemo.
10 A kad dođe, što je savršeno, prestat će, što je djelomično.
11 Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio sam kao dijete, sudio sam kao dijete. Kad sam postao muž, odbacio sam, što je bilo djetinje.
12 Jer sada u ogledalu slabo vidimo, a tada ćemo licem u lice. Sad poznajem dijelom, a tada ću poznati, kao što sam i poznat.
13 A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima ljubav."
Da, to je skraćena verzija Pavlove prve poslanice Korinćanima: Glava 13 („Himna ljubavi“).
Kao što ona nepoznata proganjajuća melodija, koliko god da je zastrašujuće lijepa, bez svoga popratnog teksta ostaje samo prazna beznačajna nerazumljiva slika. Tako bez ljubavi i život ostaje samo - nijema partitura.
Shvaćate što želim reći? "Can you hear what I´m saying? I got my mind meditating on... "
Post je objavljen 07.03.2011. u 21:00 sati.