Iako se "klasičnim" aparatom za uličnu fotografiju smatra Leica 35mm, u svrhu snimanja na ulici može zapravo koristiti bilo kakav drugi fotoaparat - SLR, kompakat, pa čak i mobitel s ugrađenom kamerom. Bitno je da fotograf poznaje aparat koji koristi, da može aparatom ugodno i lako rukovati, i na vrijeme reagirati kako bi iz aparata izvukao maksimum.
Dobro je reći da svaka vrsta aparata ima svoje prednosti i mane, koji mogu utjecati na uspješnost bavljenja uličnom fotografijom; SLR aparati su dosta veliki i često bučni, dok kompaktni iako maleni često trebaju više vremena za izoštravanje i snimanje fotografije (tzv. odgoda okidanja - "shutter lag"). Mobiteli pak često imaju problema sa samom kvalitetom slike, dok Leica i slični aparati iako su dosta kompaktni i tihi imaju jednu veliku manu - astronomski visoku cijenu.
Što se tiče samog načina fotografiranja na ulici je uputno koristiti nešto veće iso vrijednosti (npr iso400), te srednji otvor bende (f4 do f8) kako bi se povećanom dubinskom oštrinom kompenzralo u slučaju promašenog fokusa (što na ulici nije rijetkost). Za "zamrzavanje" pokreta minimalnom brzinom okidanja se smatra 1/125s, dok se produživanjem vremena mogu dobiti kretivne fotografije (zamućenost i dojam pokreta).
No bez obzira na opremu, za uličnu fotografiju najbitnija stvar je fotografova sposobnost uočavanja zanimljivih situacija.
Post je objavljen 29.03.2011. u 00:00 sati.