Dok se branitelj Purda zasluženo veseli slaveći sa svojom obitelji i prijateljima povratak na slobodu pitam se kome je ovo sve trebalo.
Potencijalni kandidati
HDZ-u kao stranci i njegovim satelitima?
Ne vjerujem. Nisam baš siguran da im je trebao ovaj niz prosvjeda općeg nezadovoljstva u godini novih izbora proizašao iz početnih prosvjeda branitelja.
Istinskim braniteljima?
Ne vjerujem. Već se više puta pokazalo da kod svih turbulencija u društvu oni manje-više prolaze nezamijećeno, na margini događaja. Vrhnje uvijek pokupe oni koji najčešće u domovinskom ratu aktivno nisu ni sudjelovali i kojima je jedini cilj da u takvim situacijama ušićare za sebe neku korist.
Oporbi zvanoj „kukuriku“ koalicija?
Ne vjerujem. Jer bi prosvjedi mogli možebitno iznjedriti ranije raspisivanje izbora što njima, po mom politički laičkom mišljenju, ne odgovara ma koliko oni „kukurikali“ o potrebi njihovog raspisivanja. Jer vrijeme radi za njih. Što je situacija gora, to će oni lakše, kada i ako dođu na vlast, moći provesti bolne rezove koji su neminovni da bi zemlja izašla iz krize i pri tome se pozivati na sve probleme koje im je prethodna vlast ostavila u amanet. Puk će biti spreman prihvatiti bilo kakvo rješenje samo da se konačno krene iz gliba.
Jadranki Kosor?
Ne vjerujem. Njoj u vrijeme kad je u punom jeku zatvaranje poglavlja o pravosuđu i ljudskim pravima takvi prosvjedi, gdje se od nezadovoljnih branitelja očekuje da izvršna vlast, u prvom redu ona kao Premijerka utječe na pravosuđe, ne trebaju. To je sigurno jedan od glavnih razloga što se nije javljala. Pogotovo ako se prisjetimo svih njezinih kikseva. Kao na primjer jednog od posljednjih kako je ona osigurala braniteljima dobre mirovine (sic!) pa zašto su onda protiv nje.
Predsjedniku Josipoviću?
Ne vjerujem. Obzirom na njegovu veliku ofenzivu smirivanja tenzija na ovim prostorima uz pohvale europskih birokrata, bez obzira što o tome tko mislio, njemu takav slučaj zaista najmanje treba.
Srbiji?
Ne vjerujem. Takav slučaj njoj više vrijedi kao tempirana bomba za ucjene nego da stvar izađe na čistac. „Slučaj“ Purada je uz to nepobitno pokazao i dokazao postojanje logora u Srbiji i metodâ kojima su se tamo služili da bi „priskrbili“ dokaze o „zločinima“ hrvatskih branitelja. I to planirano, računajući već tada da bi ta priznanja iznuđena batinama i torturama jednog dana mogla poslužiti u „korisne“ svrhe. Na primjer kao „kontra“ hrvatskim tužbama protiv stvarnih srpskih zločinaca.
BiH?
Ne vjerujem. Uz sve svoje brige koje ima još iz vremena prekida rata (ali nikada uspostavljenog istinskog mira) njoj sigurno nije trebalo da se nađe između čekića (Srbija) i nakovnja (Hrvatska).
Pa kome je onda trebao?
Prema mom skromnom mišljenju, kao političkom amateru, čovjeku iz HDZ-eove „sjene“, Vladeku na Ex. Iz HDZ-a su svi „veliki“ igrači otišli ili su na putu odlaska, a mlađi za sad kriju svoje političke ambicije kao zmija noge. Ostao je samo on, vječiti vojnik drugog ešalona. Zahvaljujući nemuštom premijerkinom vođenju Vlade i stranke ukazala mu se povijesna šansa da prije svog odlaska konačno zasjedne na mjesto koje želi još od vremena odlaska (ako ne i ranije) Predsjednika Tuđmana: mjesto predsjednika stranke, a onda u slučaju možebitne pobjede na izborima i na premijersko mjesto. Jer ruku na srca tko ima tolikog političkog iskustva i lukavosti (pokvarenosti) da bi osim njega u ovakvom HDZ-u to mjesto mogao zauzeti.
A kako to postići? Na način da što je moguće više uzdrma položaj trenutačne nam Premijerke! Posredno i onih koji joj trenutačno drže „štangu“. Od onih u stranci pa do onih u koaliciji. To će postići najlakše tako da pokrene braniteljske udruge koje trebaju skinuti aureolu „braniteljske Madone“ s Premijerke, znajući da ona neće moći intervenirati u njihovu korist zbog „nadzora“ iz Brisla. Preko sljedbenika svog „prijatelja“ iz BiH, trenutačno boravećeg u Zenici, organizira hapšenje Purde prilikom prelaska granice. To mu naravno nije teško. Ima on iskustva i s većim „ribama“ u „identificiranju, lociranju, uhićenju i transferiranju“ nego što je taj do sad anonimni i skromni branitelj domovinskog rata.
Zašto tako mislim
Jer ako to nije istina, kako objasniti činjenicu da je Purda godinama, prema riječima njegove supruge, prelazio granicu a da nije bio uhapšen iako je kroz sve to vrijeme postojala važeća tjeralica.
Jer ako to nije istina kako to da se Vladek na Ex po ne znam koji put povukao u duboku sjenu čekajući rasplet događaja, prepustivši ulogu „gromobrana“ čovjeku koji doduše nikada ne laže samo što ponekad ne govori istinu. Pokaže li se da je to što taj tvrdi ipak neistina, lakše će ga se riješiti kao jednog od eventualnih protukandidata na putu osvajanja HDZ-trona.
Izgleda da se Vladek na Ex ipak preračunao. Od niotkuda su se pojavili nekakvi „facebookovci“ koji su počeli protestirati ne samo zbog Purdine sudbine nego i zbog sudbine čitavog naroda. Pokušaj skretanja mirnih prosvjeda u vode „divljaštva“, ne tvrdim da on u tome ima prste ali nikada se ne zna, je zahvaljujući svijesti goleme većine prosvjednika ipak propao. Barem zasad. Uvođenjem „večernjih šetnji“ gradom u „pratnji“ specijalaca ti mladi ljudi ne samo da protestiraju nego sve više izlažu sprdnji i Vladu koja ne zna što bi uradila da prosvjede ukine i policiju koja ne zna kako da se takvim prosvjedima suprotstavi.
No je li „slučaj“ Purda posljednji, ili će se pojaviti novi sad kad je ovaj okončan? Ne znam, ali sam uvjeren da će na kraju „čovjek iz sjene“ tjerajući lisicu istjerati – vuka!
Post je objavljen 06.03.2011. u 17:41 sati.