RIBARI TRAŽE PROGLAŠENJE
GOSPODARSKOG POJASA !
Koji su i kako glase Zahtjevi na kojima hrvatski ribari inzistiraju i žele da ih Ministarstvo poljoprivrede ribarstva i resornog ministarstva usvoji i ispuni? To ne samo da je prioritetan interes ribara, već je normalno da i svatko tko je stanovnik RH razumije što ljudi u pojedinim djelatnostima i branšama traže, zbog čega je to potrebno i koje su posljedice ne ispunjavanja ZAHTIJEVA na kojima se inzistira. Jer kada se na nečem inzistira pod prijetnjom prosvjeda, a to sada rade ribari – onda i recipročna važnost takvih zahtijeva mora imati svoju opravdanost. Resorno Ministarstvo vodi svoju politiku i ne čuje ljude – zbog kojih Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva i postoji – što traže i zahtijevaju. A ljudi traže samo ono što im po prirodi ribarskog posla pripada - i ništa više iznad toga!
O zahtjevima i pojašnjenjima zahtijeva govori predsjednik udruge Istarski profesionalni ribar Radovan Simić iz Pule.
Evo 10 ZAHTIJEVA na kojima ribari inzistiraju!
1. Trenutna ostavka državnog tajnika Tončia Božanića „glavnog krivca za kolaps ribarstva na Jadranu“ – kaže Simić
2. Proglašenje isključivo gospodarskog pojasa i uspostavu hrvatskog suvereniteta u prostoru od 23.000 km kvadratnih gdje talijani nemilice uništavaju resurse i budućnost Jadrana i hrvatskih ribara.
3. Ukidanje svih novo komponiranih propisa i izmjene Zakona o ribarstvu te donošenje nove ribarske regulative u suglasju s pravim predstavnicima ribara ( PRAVIM – misli se na ribare koji se tim poslom bave) i stručnjacima i pravim EU propisima, na način da se štite HRVATSKI RIBARI I RESURSI.
Pojašnjenje:“Naime ribarima se nameće UREDBA O MEDITERANU po kojoj se kroje svi pravilnici i zakoni o ribarstvu. Ni dan danas NISMO DOBILI službeni prijevod te uredbe. Ali ono što OVI OD NAS TRAŽE NEMA VEZE S TOM UREDBOM“
4. Cijena plavog dizela do četiri kune. Cijena nije ujednačena. Uz obalu cijena plavog dizela bila je različita, do 5,5 kuna.
5. Ponovna uspostava ribolovnog mora i nesmetano ribarenje u morskom području park prirode Lastovsko otočje.
Pojašnjenje: „Tamo su neki genijalci napravili park prirode i dozvoljavaju ribarenje samo ribarima s Lastova, a ostali ribari, sa Hvara, Visa itd ne smiju dolaziti ribariti kod njih“.
6. Revizija ICCAT brojeva
Pojašnjenje:“ To su brojevi za lov tuna, koji se dodjeljuju. dr. Katavić je ribare upisao u svjetsku federaciju tunolovaca, a bez članstva u toj federaciji do danas smo mogli loviti tuna koliko želimo.Ali kako smo ugurani u federaciju tunolovaca imamo Zato sada postoji kvota od 35,36 ICCAT brojeva. Kvota po brodu je oko 11 tisuća kilograma, a to brod može izloviti za jedan jedini put, pa poslije toga ribar može vezati brod i otpustiti posadu. Japanci žele zadržati primat u izlovu tune i oni u Federaciji vode igru.Oni su glavni za izlov tune u svijetu. Godine 2006. ili 2007. je došla zabrana Upisivanja mreže tunolovke i tada smo u Hrvatskoj imali 36 mreža _ odnosno brodova za izlov tuna. Ali sad ih imamo 78. U tom vremenu od kada je bilo zabranjeno upisivanje mreža za izlov tune se pojavio odjednom još toliki broj mreža. Traži se da se utvrdi tko je dozvolio da se upiše još toliko brojeva. Ljudi koji su prije imali te brojeve i tunolovke ne dobivaju kvotu za izlov, već ovi novi. Obitelji koje se od stare Jugoslavije bave tunolovom oni sad nemaju taj broj i nemaju kvotu za izlov“.
7. Ukidanje PDV-a za ribu, te dobivanje statusa izvoznika.
Pojašnjenje: „Da se PDV ukine riba bi na tržištu bila jeftinija U sklopu toga potrebno je poraditi na državnoj politici za povećanje potrošnje ribe. Emisije na TV-u o ribi iz uzgoja pokazala je da ta riba, zbog svega što sadrži, je nezdrava, a potrošaćima se servira kao zdrav proizvod. To je jedan veliki lobi. Nama su cijelo ljeto zabranom korištenja određenih vrsta alata, ne dozvoljava da lovimo kvalitetnu ribu za tržište „kaže Predsjednik istarskih ribara Radovan Simić,“iz razloga da bi uzgajališta prodala svoj uzgoj. Kada bi nama dozvolili izlov kvalitetnih riba orade, brancina, zubaca, baraia, šaraga itd, preko ljeta – jer ta se riba preko ljeta ne mrijesti, uzgoj bi prodao jako malo ribe iz uzgoja. A što tek da pričamo o Agrokoru koji ribu uvozi te ju plasiraju na naše tržište.Lobiji su skrojili Zakone. A kada mi ribari predlažemo neku izmjenu Zakona što se tiče ribolovnih alata nama su potrebne studije Instituta nekih znanstvenih ustanova, što toliko košta – da čovjek izgubi volju da to pokreće. Ali kada ONI donesu neku zabranu ne treba nikakva studija. Dovoljno je da državni tajnik kaže „ Ja ovo zabranjujem“ i gotovo je“ – govori Radovan Simić.
8. Ukidanje obveze plaćanja veza za ribarska plovila.
Pojašnjenje:“Ljudi koji imaju ribarske brodove vezane za rive plaćaju po 14, 15 tisuća kuna godišnje za vez plovila. Država je odredila da se naprave ribarske luke, a gdje su ribarske luke? – pita se gospodin Simić te odgovara „Nema ih“. Ovdje u Puli imamo jedan objekt, jednu uvalu koja je bila vojna prije, pripada Ministarstvu odbrane, a u urbanističkom planu grada Pule odredio je tu poziciju kompletno s infrastrukturom da bude područje ribarske lučice. I stvar je samo u vlasništvu, da se prenese iz Ministarstva odbrane u Ministarstvo poljoprivrede, oni to godinama nisu napravili“ govori gospodin Simić.
9.Usklađivanje propisa HRB-a (hrvatskog registra brodova) sa propisima EU za ribarske brodove.
Pojašnjenje:„Naši susjedi talijani i EU imaju brod za ribolov koji je veći od 24 metra.Ostalo su brodice.
Zašto smo to tražili? Jer svake se godine brod treba izvlačiti na navoz, dolaze osobe iz hrvatskog registra, pregledavaju osovinu, propelere, radilice a to su troškovi koji ribara ubijaju. Ali kod nas to trebaju raditi ljudi koji imaju barkicu preko 12 metara, a u EU oni koji imaju brod preko 24 metra! Kod nas u Istri se dešavalo da ljudi uvezu brodove iz Amerike, koje plove i ribare po Atlantiku i te da konstrukcijski ne zadovoljava uvjetima hrvatskog registra brodova. I naravno treba potrošiti mnogo novca da brod prilagodi hrvatskom registru.
10. Da se ovrha za obrtnike izjednači sa fizičkim osobama.
Pojašnjenje „Danas je 60 -70 posto ribara u blokadi računa. Prema obrtnicima je blokada da ti legnu 100% na primanja. Ljudi imaju i do 400 000 kuna duga. Kako je država uopće dozvolila da netko dođe do takve svote duga , a drugo, zašto ne odblokiraju ljudima račune. Oni su blokirali 70 posto ne samo ribara nego obrtnika općenito. A to znači da oni funkcioniraju, ali ne preko računa. Oni tjeraju ljude da rade na crno. A da su oni sjeli ovrhom kao na fizičke osobe, sa 25-30% sredstava da se „legne“ na račun ti dugovi bi im bili isplaćeni već u dvije tri, godine. Ali tu nema sluha. A vjerojatno je to ciljano, jer samo ciljano se može raditi protiv svoje zemlje i protiv svojih ljudi“.
Sve te Zahtjeve smo poslali resornom Ministarstvu poljoprivrede i ribarstva i o svih 10 Zahtijeva smo se pismeno očitovali i nismo dobili nikakav odgovor. Za srijedu 2.3. 2011. bio je najavljen sastanak s ministrom Petrom Čobankovićem, ali smo obaviješteni da je sastanak odgođen. Mjesec dana je isteklo i u tom su se vremenu te stvari mogle riješiti ili bar početi rješavati. Ribari više ne žele da se popušta. Prosvjedi su bili po cijelom Jadranu, ribari žele da se problemi riješe do kraja, a ako se ne riješe biti velikih prosvjeda.
RIBARI ŽELE IZMJENE U ZAKONU O RIBARSTVU INFORMACIJU O ISPREGOVARANOM U POGLAVLJU 13 RIBARSTVO
Radovan Simić kaže i ovo „ Svi nam govore - Taj ZERP to znate da ne možemo ostvariti“! Pa kako ne možemo ostvariti ? „ Pa znate da je to već izgubljeno“. Pa kako izgubljeno? To zahtijeva raspravu u Saboru, dizanje ruku saborskih zastupnika i proglašava se taj gospodarski pojas. Norveška nije htjela ući u EU zbog toga, a hrvatski političari su već prodali dio našeg mora. Ali mi ne želimo tu prodaju. Mi želimo znati za što je prodan dio hrvatskog mora! Mi tu prodaju želimo stopirati i vratiti dio koji nam oduzimaju.
Radovan Simić kaže kako je Upravu za ribarstvo vodio dr. Katavić, ali on je maknut s tog mjesta i doveden je Tonči Božanić. Dr Katavić je bio i šef pregovora za poglavlje 13 Ribarstvo.“Ali mi nikakvih informacija o tome što se pregovara nismo imali. Tražili smo od ministra Čobankovića da se tu nešto mijenja, jer pregovori se vode, a nas nitko ništa ne pita niti o čemu informira. Tada su u pregovarački tim ubačeni profesionalni ribar gospodin Daniele Kolec i dr. Alen Soldo. Stvarno smo bili željni informacija, a zbog toga smo i osnivali udruge“- govori RADOVAN Simić i nastvlja „ U pregovorima je bila strategija da se nama ribarima da jedna vrsta ribarskog alata, a da se za određene vrste alata daje derogacija, a onda da država obešteti ribare, a alati da se ukinu. Preko dr. Solde smo uspjeli obraniti naše tradicionalne alate. Ali ništa neće biti odbranjeno, ako naše Ministarstvo ne napravi tzv Planove upravljanja jer ispregovarano ništa ne vrijedi bez Planova upravljanja. A plan upravljanja sadrži kvote, resurse, količine riba, broj i dužine mreža, broj ribara koji obavljaju ribolov, vrste riba za izlov itd. A to se moglo napraviti već odavno, ali nas profesionalne ribare se ništa ne pita.
RADOVAN SIMIĆ IZNOSI VAŽNE DETALJE IZ KOJIH SE VIDI NA KOJI NAĆIN SE UNIŠTAVA RIBLJI RESURS U JADRANU .Institut u Splitu je napravio studiju o škampima, koji su ugrožena vrsta i njegova dimenzija ima 12 cm, jer tek tada on napravi svoju reprodukciju, mriješćenje. I onda umjesto da Ministarstvo po preporuci studije napiše dimenziju 12 cm u zakonu, kada je škamp dozvoljen za izlov, Ministarstvo napiše dimenziju 7 cm. Pa to vodi u propast ribljeg fonda. Mi ribari smo tražili već godinama da se povećaju pecature , dimenzije riba, jastoga, rakova, svega, Naprimjer rakovica – ( okrugli rak) dimenzija poprečna mu je 10 cm kada se mjeri njegova kućica, taj se rak nije stigao izmrijestiti, a nama je dozvoljen za loviti. Mjera ribe orade za izlov je 20 cm. Pa to je katastrofa. Ta se riba sa 20 cm nije izmrijestila. Ili mi imamo zabranu loviti hlapa, jastoga, on je dozvoljen za izlov samo ljeti (šesti, sedmi osmi mjesec) a poslije cijelu godinu zabranjen. Ali nema razloga da bude zabranjen, kroz godinu, jer mi smo predlagali, tko se nađe da raka u vrijeme mriješćenja ima u brodu, a u vrijeme mriješćenja rak ispod repa ima crna jaja, da se ribaru uzme firma i obrt da nikada više ne radi. Ali ništa nema od toga. Jer prijedlozi nas ribara se niti ne poslušaju“ – govori ribar Simić.
„Sada smo se aktivirali preko obrtničke komore da taj ceh ribara dignemo na jedan nivo – od lokalnih, gradskih, županijskih do ceha ribara hrvatske da sve to bude jedno. Ali s tim da se moraju uvažavati specifikumi Istarske obale, zapadne obale Istre, specifikum Dalmacije, Velebitskog kanala. Ne može se odrediti jedno pravilo za cijeli Jadran. Ali u ribarskoj upravi ne žele o tome razgovarati. Kada dođe novi upravitelj umjesto Tončia Božanića nadamo se da će on ispod sebe srediti stanje. Neće valjda biti kao prije, jer nakon Katavića
svi ti isti ljudi su ostali, a loše rade. Problem je nestručnost i nekompetentnost. Nebudemo li zadovoljni s ispregovaranim mi ribari ćemo pripremiti sve i u jednu sedmicu dana i ispregovarati ćemo sve.
Kako se mogu zatvarati poglavlja a da nitko ni ribarima ni građanima nije dao informaciju o tome što je ispregovarano. Pa gdje mi živimo!“ – govori i pita se Radovan Simić .NEZNAMO TOČNO NI ŠTO JE ISPREGOVARANO U POGLAVLJU 13 RIBARSTVO, a ribari smo i na nas se to odnosi!
Simić skreće pozornost na još jednu važnu činjenicu: „ Naša uprava za ribarstvo ne zna koliko u RH ima ribara. Ima izdatih 3600 povlastica, ali koliko ima ribara? Zašto broj smanjuju na 3000 ribara?. U Italiji se broj ribara množi X 25 kako bi se došlo do brojke koliko osoba živi od ribarstva, jer tu ulaze trgovci, proizvođači opreme, plovila, ribolovnih alata itd. itd. A kod nas se svom silom želi uništiti ribarstvo i svakog tko živi od ribolova“.
S pravom se nameće pitanje tko radi u Upravi za ribarstvo resornog ministarstva, kakve naobrazbe, kakvog znanja i kakvih interesa da piše i stvara Zakone i Pravilnike kojima se uništava ribarstvo i ribarski resursi Jadrana? Zašto se u tom području ne konzultira i ne pita ribare koji zbog prirode svoga posla o ribljem fondu i ribljim vrstama znaju mnogo više nego administrativni službenici koji - svoj posao odrađuju SAMO ZA SVOJU PLAĆU, bez interesa da njihov posao ima dalekosežne pozitivne učinke i da bude na pozitivnu korist djelatnosti na koju se odnosi ?
Post je objavljen 06.03.2011. u 13:42 sati.