Marketing
Reci im Mate
Nedjelja je. Nakon lude, razuzdane, maškarane noći, vrime je da na lica vratimo svoje maske. Vrime je za propovid.
U potrazi za smislom nedavno reminiscirah nekadašnje “oriđinale”. Čini mi se da ih ovo vrijeme sve više treba, a njih sve manje ima, ako ih je još uopće u onom starom obliku preostalo. Nema više duha koji bi nam osigurao zdravu perspektivu. Ljudi su se nekoć znali smijati, a danas? Danas je taj duh u njima čini se slomljen. Kad izmišljaju idole danas to čine iz praznog očaja, ne iz samoiscjeljujuće potrebe duha koji traži ljekovitu ravnotežu.
Ovu ulogu koju danas igraju kojekakvi samoeksponirani neozbiljni likovi, nekoć su zapravo zauzimali naši oriđinali, često zvani i redikuli/ridikuli. No originalni oriđinali su tu ulogu živjeli ozbiljno, oni su to, mogli bi reći - uz opći pristanak društva bili, a tadašnje ih je društvo zauzvrat "ozbiljno ne uzimalo za ozbiljno", određujući tim prešutnim "ugovorom" jasne granice između mašte i zbilje, svjesnog i podsvjesnog, obostrano priznavajući i duboko uvažavajući i jedno i drugo, naravno u svojim okvirima. Oni su bili dvorske lude kojima je u svrhu svojevrsnog društvenog korektiva dozvoljeno reći kralju da je gol. Oni su bili "mudri luđaci".
No današnji medijski i društveno eksponirani likovi svoje uloge samo igraju, baš u pokladnom smislu ovih dana, uz jedan ključan preokret - sadašnje ih društvo zauzvrat "neozbiljno uzima za ozbiljno." Brišući tako sve granice između dozvoljenog i nedozvoljenog, prihvaćajući ambalažu no rušeći okvire, sadržaj i odgovornost, dozvoljavajući gaženje svih odrednica “normale”.
Rekoh da se duh čini slomljen, no budi li se možda? Osoban individualni iskorak kao zadnje utočište razuma?
Jedan branitelj potpuno sam demonstrira na burom šibanom otoku. Kao jedini demonstrant "masovnih" demonstracija koje je u svojoj režiji organizirao - on stoji osamljen na kraju jednog pustog mula, baš kao burom i posolicom šiban svjetionik... U metežu demonstracionog pljuvačkog napada na stranačkog prvaka desila se gospođa koja je iskreno od srca viknula -Ne! Što to radiš?! Prestani!- i svojim djelom i tijelom stala u obranu ne samo stranačkog prvaka već i mirnih prosvjeda... U drugom gradu tjeraju samoeksponiranog buntovnika uz riječi - Odlazi, ti si došao raditi nered! Jedan djedica poziva mlade demonstrante na demonstrativno branje šparoga i seksanje, jer se bez seksanja sutra neće imati s kime seksati (prisjećam se Ciccioline i njene davne ponude da se za normalizaciju odnosa sa Libijom spremna seksati sa Gadafijem, eh da su je barem poslušali... pitam se, sa kime se za normalizaciju ove zemlje treba seksati?) 
Dijelom sam se već dotaknula ove teme i u tekstu o našem konceptualnom umjetniku Siniši Labroviću:
…Dok jedan običan hrvatski čovjek, stisnut brigama i obvezama, strahom za vlastitu egzistenciju, na svoju nevolju sleže ramenima, povlači se u zidove svoga doma, tiho nezadovoljan gunđa sebi u bradu, te se na koncu pomiruje sa svojom zlom sudbinom - dotle jedan na prvi pogled izgladnjeli, žgoljavi i zapuštani umjetnik preuzima inicijativu te jedinim načinom na koji on zna, u svojoj neozbiljnosti posve ozbiljan, uzrok svoje zle sudbine izaziva na megdan!
…Život treba živjeti punim plućima, hrabro zanemarujući glasove koji vas prozivaju ludima. Ta pogledajte, ovaj put narod ne predvodi predsjednik, niti premijer, niti general, već - Umjetnik. Osoba čiji posao nije voditi, nalagati niti zapovijedati, već biti čovjekoljub, društveni kroničar, savjest i svjedok vremena. I predvodi ga ne u nasilju, kojega onaj boksački ring kao zadnja arena đentlmenske borbe samo simbolički ocrtava, već u obrani ljudskog digniteta, u iznimnoj bistrini i vedrini duha. Baš kako treba i biti…
…Takvim osobama velike riječi i ceremonije nisu potrebne niti ih traže. No zato prema njima osjećam jednu blagu i tihu vrstu zahvalnosti, prema tim Ljudima koji su u stvari čuvari vedra duha i zdrava pogleda na svijet. U njima je pohranjen neprocjenjiv dar kojega je vjerojatno mudro nebo s namjerom usadilo i darovalo čovječanstvu kako bi očuvalo jednu zdravu ravnotežu u ovom prečesto okrutnom svijetu.“
I zato, jer je nedjelja i jer je dobrodošao zdrav duh i jer nam fali vedrine, reci im Mate
sve im (nam) lipo reci…Post je objavljen 06.03.2011. u 10:00 sati.