Pregled posta

Splicki prosvjed

U životu se nisan ismijala ka sinoć na našemu splickom prosvjedu. Pa dobro jel' more u ovom gradu išta proć bez zajebancije? Očito ne more.

Na samom početku izgledalo je sve normalno, oću reć izgledalo je da će to bit jedan prosvjed ka i u svim drugim gradovima Opustošene naše, i bilo je, dok smo hodali od vrha prema dnu Rive.

E sad, di je vrh, a di dno Rive, to je još uvik neobjašnjena misterija u Splitu. Naprimjer ja san se jeanput bila dogovorila sa prijatejicom da ćemo se nać na vrh Rive, i onda je po ure svaka čekala na suprotnoj strani, zato šta je meni vrh Rive bija gori kod svetoga Frane a njoj doli kod ulaza u podrume, tj. kod Lučke kapetanije. Nakon po ure čekanja počeli su radit mobiteli i krenilo žestoko pripetavanje okolo toga da je li vrh Rive doli ili gori i šta je na Rivi doli a šta je gori.



Natezale smo se još neko vrime i skoro se posvađale, i dan danas se nismo složile okolo toga di je vrh. To me tako iživciralo da san bila pokrenila potpisivanje peticije sa zahtjevon prema gradckom poglavarstvu da se urgentno provede utvrđivanje toga je li vrh Rive isprid svetoga Frane ili isprid Lučke kapetanije, ali je odaziv judi bija premali, pa mi je akcija propala. U biti, akciji san se odazvala samo ja.

Svit ne razumi koliko je to važno pitanje. Zamislite samo koliko se judi možebitno nije uspilo nać u životu, samo zato šta su se čekali na krivoj strani Rive? Koliko je potencijalnih veza i brakova propalo a da nije ni počelo?

Pokušala san i Keruma nagovorit da se to pitanje šta prije uvrsti u dnevni red sastanaka gradckoga poglavarstva ali mi je iz Banovine poručeno da san redikulica i da ne zajebajen poteštata jerbo da on ima važnijih stvari za rješavat.
Tako je propala još jedna dobra inicijativa u ovomen gradu. Ali sitit će se mene Kerum kad se jeanput dogovori sa Fanicom da se nađu na vrh Rive. Pa kad se načekaju i promašu i kad se posvadu bit će "Ajme, zašto nisan sluša onu Marčelinu!"

A posvađat će se stoposto jer će siguro Kerum mislit da je vrh Rive tamo di je on, zato šta je poteštat. A tamo di stane Fanica, bit će dno, narafski. Evo naprimjer kad ona stane nogon na Marjan, najviši splicki vrh najeanput postane dno dna.



U svakon slučaju na prosvjed nas se skupilo neman pojma koliko, nisan dobra u tim procjenama. Propitkivala san jude oko sebe, i svako mi je reka drugi broj. Ima nas 600, ima nas 800, ima nas iljadu. Koliko nas je bilo da bilo, meni se činilo nedovoljno.
Međutim, kad smo stigli na Peristil, najedanput je izgledalo da nas ima 5 iljada, a to zato šta je Peristil mali prostor pa kad smo se tamo stisnili ja san bila uvjerena da je cili grad stiga.

Judi su stajali sa transparentiman u rukama i slušali govornika, a poslin svake njegove borbene rečenice bi, kašta je i red, svi viknili "TAKO JE!" ili bi ponovili u zboru ono šta je on reka.

"DOLI VLADA!"
"DOLI!!!"

"OĆEMO PLAĆU, A NE DA NAN ŽENE PLAČU!!"
"TAAAKO JE!!!!"

"KRA-DE-ZE, KRA-DE-ZE!" - Skandira je cili Peristil, i ja san se već bila počela osjećat skroz uzvišeno, činbenik koji će zajedno sa ostalin činbenicima prominit povijest i sve to, kad najeanput negdi iz kantuna dopre nekakva muzika. I počne nadglasavat govornika! Govornik je malo sta, zbunilo ga, a onda opet krenija govorit, dok ga u po rečenice nije prikinilo "I nikooom nije lipšee neg' je naam, samo da je vako svaki daaan..."

Ma šta je ovo?!
Pošto je muzika dolazila negdi iz svetoga Duje, prvo smo počeli svi komentirat da to stoposto ona kurbanjska crkva tuče narodu kontru, i taman smo planirali nać in zvučnike i pricvikat žice, kad se na vrhu skala od svetoga Duje pojave - svatovi! Asti!
Naš govornik se nija da smest, nego je nastavija:

"OĆEMO RADIT I OD RADA ŽIVIT!"



I onda, taman kad je, po ko zna koji put, viknija " DOLI VLADA!", a cili Peristil podrža sa "DOOLIIIII!", oni veseli svatovi izletili iz crkve sa cilon sviton i muzikašima i pivajuć "Oooodvešćuu te na vinčaanje juuubaavii mooojaaaa" spizdili nan našu revolucijonarnu i povijesnu zbiljnost dok si reka keks.
Mi zgranuto blenili malo u njih, pa u govornika, govornik blenija u svatove, svatovi blenili u nas, govornik osta bez teksta jedno sekund ipo, a onda zavika iz sveg glasa:

ŽIVILI MLADENCI!

a mi svi, skupa sa transparentiman

ŽIIIVILIII!

Naravno, cili Peristil je pa po podu od smija, i prosvjednici i slučajni prolaznici i svatovi i nerevolucijonarni stanari koji su čirili kroz škure. Pa ti prosvjeduj u Splitu.



Poslin smo otišli do isprid Prime di je sjedište od hadezeja. Tamo nas je već čeka kordončić policajaca koji su se držali i izgledali skroz ozbijno, sa onin kacigaman i štitoviman, ka da će ih neko napast. Meni se činilo da nas je do te točke stiglo manje nego šta nas je bilo na Peristilu, pa su mi kolege prosvjednici objasnili da je stoposto stotinjak prosvjednika pogrišilo i nako u revolucijonarnon zanosu namisto za nama krenilo za svatovima. Nisu ni primjetili razliku jer se i tamo i vamo viče, samo se nadan da nisu počeli tamo vikat "DOLI MLADA!" ili nešto slično jerbo bi ih moglo naprokidat.



Radnice "UZORA", koje su bile među nama, došle su skroz blizu namrgođenih policajaca i ja san vidila jednoga kako se bidan trudi svim silama ostat ozbijan dok su in na megafon govorile:

"Koga vi to čuvate policijo? Koga? Pa NAS, od onih IZA vas! FALA VAM DRAGI NAŠI POLICJOTI ŠTA ČUVATE NAROD OD HADEZEJA!"



Za to vrime jedan prosvjednik šta je drža veliki transparent sa slikon Ive Sanadera je bija na sto muka jer je na traženje drugih prosvjednika pokušava zapalit isti taj transparent ali šjor Ivo nikako da se zapali.

"A je žilav, matermujeben!" vikali su prosvjednici, i kad je Sanader napokon planija, glavni govornik je na megafon pita "Jel' osjećate smrad, a, jel' osjećate smrad?"



Je, bogami je zasmrdilo, šta je, je. Ali neki u ovomen gradu očito taj smrad nisu još ćutili. Jer da jesu, ja se ne bi morala pitat jel' nas bilo 700, 800, ili iljadu, nego bi se pitala jel' nas bilo tri, ili četri, ili pet iljada.

Nije bilo ni naše Torcide, javilo nan da bi oni stoposto bili sa nama ali na žalost morali su ić gledat svoga Hajduka na utakmicu u Zadar. To je lipo, ali opet, boje bi bilo da su bili uz nas. Lako je Hajduku, on će živit vječno, a narod ima samo ovi jedan kratki i bidni život, i da je Torcida bila sa nama, bilo bi nas više od 5 iljada.

A ko zna, možda je na prosvjed bilo došlo puno više judi, ali se nismo našli jer smo se, more bit, čekali... na krivoj strani Rive.







Post je objavljen 06.03.2011. u 10:42 sati.